Dio 1.4: Dobrovoljna razmjena pospješuje ekonomski napredak

„Mi oštro kritikujemo trgovinu, ali istoričar svijeta će prepoznati da je ona bila princip slobode.“

Osnova dobrovoljne trgovine je uzajamna korist. Ljudi pristaju na razmjenu jer očekuju da će im ona poboljšati blagostanje. Dobrovoljna trgovina je transakcija u kojoj obje strane dobijaju. Obje strane dobijaju više nego što gube; da nije tako, ne bi ni pristale na razmjenu. Ova aktivnost s pozitivnim ishodom omogućava svakoj strani u trgovini da dobije više od onoga što vrednuje po relativno niskoj cijeni. Postoje tri glavna izvora koristi od trgovine.

Prvo, trgovina usmjerava dobra od onih koji ih manje vrednuju ka onima koji ih više vrednuju. Na taj način trgovina može povećati vrijednost dobara čak i kada se ništa novo ne proizvodi. Na primjer, kada se polovna roba kupuje i prodaje, razmjena ne povećava količinu dostupnih dobara (kao što to rade novi proizvodi). Ali te trgovine stvaraju vrijednost usmjeravanjem proizvoda ka kupcima koji ih cijene više nego prodavci. Obje strane dobijaju. U suprotnom, dobrovoljna razmjena ne bi ni nastala.

Preferencije, znanja i ciljevi ljudi se razlikuju. Proizvod koji je gotovo bezvrijedan jednoj osobi, može biti prava dragocjenost drugoj. Tehnička knjiga o vještačkoj inteligenciji možda ne vrijedi ništa kolekcionaru umjetnina, ali bi inženjeru mogla biti vrijedna stotine dolara. Slično tome, slika koja ne zanima inženjera može biti dragocjena kolekcionaru umjetnina. Neko s karcinomom mogao bi biti voljan da plati hiljade dolara (ili više) za lijek koji mu spašava život, a koji bi za zdravu osobu imao negativnu vrijednost (zbog nuspojava). Dobrovoljna razmjena koja usmjerava knjigu o vještačkoj inteligenciji ka inženjeru, a sliku ka kolekcionaru umjetnina povećaće ukupnu korist proizašlu iz oba dobra. Trgovina će povećati bogatstvo obje osobe, kao i njihove zemlje. Nije samo količina proizvedenih dobara i usluga ono što određuje bogatstvo jedne zemlje, već i način na koji se ta dobra i usluge alociraju da bi se stvorila vrijednost.

Drugo, trgovina proširuje mogućnosti proizvodnje i potrošnje. Trgovinski partneri će moći proizvoditi više kada se svaki specijalizuje u proizvodnji artikala koje može proizvesti uz nizak oportunitetni trošak, dok sve ostalo pribavlja kroz trgovinu. Kada se ljudi specijalizuju, mogu prodati te proizvode drugima. Prihodi koje dobiju mogu koristiti za kupovinu stvari koje bi im bilo skupo da sami proizvedu. Ova specijalizacija i dobrovoljna razmjena omogućavaju ljudima da proizvode veće količine dobara i usluga nego što bi to inače bilo moguće. Ekonomisti ovaj princip zovu zakon komparativnih prednosti. Ovaj zakon se primjenjuje na trgovinu između pojedinaca, preduzeća, regija i država.

Zakon komparativne prednosti je jednostavno zdrav razumski princip. Ako vam neko može obezbijediti proizvod po nižoj cijeni (zapamtite, svi troškovi su oportuniteni troškovi) nego što biste mogli sami, dobrovoljna trgovina ima smisla. Tada možete koristiti svoje vrijeme i resurse za proizvodnju više onoga za što su vam troškovi proizvodnje niski. Drugim riječima, proizvodite ono u čemu ste najbolji i trgovinom pribavite ostalo. Rezultat je da vi i vaši trgovinski partneri obostrano dobijate od specijalizacije i trgovine, što vodi do veće ukupne prozivodnje, viših prihoda i boljeg životnog standarda. Nasuprot tome, pokušaj da sami proizvedete sve i budete samodovoljni zahtijeva da koristite svoje vrijeme, talente i resurse za proizvodnju mnogih stvari čija proizvodnja bi vama stvarala visoke troškove. To bi rezultiralo nižom proizvodnjom i prihodima, dok bi se gubili proizvodi i koristi koje vam drugi mogu ponuditi.

Na primjer, iako većina doktora možda dobro vodi evidenciju i zakazuje termine, zapošljavanje nekoga da obavlja te usluge obično je u interesu svih. Vrijeme koje doktori koriste za vođenje evidencije je vrijeme koje bi mogli provesti brinući se o pacijentima. Budući da je vrijeme s pacijentima vrlo vrijedno, oportunitetni trošak vođenja evidencije je visok. Zbog toga će doktori gotovo uvijek zaključiti da im je isplativije da angažuju profesionalca da im vodi kancelarijske poslove i da će od toga imati koristi i oni, i njihovo osoblje, i što je najvažnije, pacijenti. Dodatno, kada se doktori specijalizuju za pružanje ljekarskih usluga i angažuju druge sa komparativnim prednostima u vođenju evidencije i upravljanju kancelarijom, troškovi će biti niži, usluge će biti bolje, a ukupna količina usluga u zdravstvu će se povećati. Moguće je gajiti vinovu lozu u Sibiru koristeći velike plastenike ili ohladiti ribnjake dovoljno da se uzgajaju arktičke pastrmke u Azerbejdžanu, ali zašto se truditi kada je jednostavna razmjena mnogo lakša!

Treće, dobrovoljna razmjena omogućava preduzećima da postignu niže troškove po jedinici usvajajući metode ekonomije obima. Trgovina omogućava preduzećima da prošire svoja tržišta tako da mogu planirati veće proizvodne količine i usvojiti procese koji koriste ekonomiju obima, kao što se desilo nakon 1989. kada su sokovi iz Moldavije ušli na globalno tržište. Takvi procesi često dovode do značajno nižih troškova po jedinici i ogromnih povećanja vrijednosti proizvoda po radniku. Bez trgovine, ovi dobici ne bi bili mogući. Tržišne snage kontinuirano preusmjeravaju proizvodnju prema proizvođačima sa niskim troškovima (i dalje od onih sa visokim troškovima). Kao rezultat toga, otvorena tržišta teže da alociraju proizvode i resurse na načine koji maksimiziraju vrijednost, količinu i raznovrsnost dobara i usluga usmjerenih ka potrošačima. Kina je savršen primjer kontrolisane ekonomije čiji su građani, nakon što se zemlja pridružila globalnom trgovinskom sistemu 1995. godine, mogli iskoristiti signale koje daje trgovina i komparativna prednost da izbave milijarde ljudi (kako u Kini, tako i u drugim zemljama u regionu) iz siromaštva.

Važnost trgovine u našem modernom svijetu teško se može precijeniti. U stvari, Svjetska banka pripisuje zasluge globalnoj trgovini i smanjenju trgovinskih barijera za pomoć u iskorijenjivanju ekstremnog siromaštva.⁽⁶⁾ Trgovina omogućava ljudima koji žive u ekstremnom siromaštvu pristup i onim proizvodima i resursima koji su dostupni i van njihovih granica. Neto koristi od trgovine dotiču sve nacije, društvene slojeve, rase, polove i ljude različitih političkih stavova i kulturnih vrijednosti. Možete li zamisliti koliko bi bilo teško i skupo proizvoditi svoje stanovanje, odjeću i hranu, a da ne spominjemo kompjutere, pametne uređaje, mašine za pranje sudova, automobile i vakcine bez trgovine? Ljudi koji pribavljaju te stvari uglavnom ih imaju jer su njihove ekonomije organizovane na načine koji motivišu pojedince da sarađuju, specijalizuju se i trguju. Zemlje koje postavljaju prepreke razmjeni—bilo domaćoj ili međunarodnoj—umanjuju mogućnost svojih građana da ostvare koristi od trgovine i uživaju u prosperitetnijem životu.