Dio 1.2: Sve odluke podrazumijevaju troškove

„Ne postoje rješenja, samo kompromisi.“

Realnost života na našoj planeti je da su proizvodni resursi ograničeni, dok su ljudske želje za dobrima i uslugama gotovo neograničene. Da li biste željeli novu odjeću, luksuzni brod ili novi pametni telefon? Šta kažete na više slobodnog vremena za rekreaciju i putovanja? Da li sanjate da vozite svoj potpuno novi električni sportski automobil do svoje kuće? Većina nas želi sve te stvari i još mnogo toga! Međutim, ograničeni smo oskudicom resursa, uključujući ograničeno vrijeme.

Krajem devetnaestog vijeka, mnoge kafane su nudile „besplatan ručak“ svakome ko bi kupio piće. Naravno, pošto ste morali da kupite piće, ručak zapravo nije bio besplatan—dodatno (kako priča ide), ručak je sadržao slanu hranu poput šunke, sira i kikirikija, što je ljude navodilo da kupuju još više pića. Na taj način su gosti u potpunosti plaćali svoje „besplatne ručkove.“

Ovo je dovelo do fraze popularne među ekonomistima: „Nema besplatnog ručka.“ Frazu je popularizovao poznati ekonomista Milton Fridman, koji ju je koristio kao naslov knjige 1975. godine. Primjer razmišljanja o „besplatnom ručku“ može biti sistem subvencionisanog stanovanja. Za vrijeme Sovjetskog Saveza, država je često nudila „besplatno“ stanovanje. Međutim, to nije bilo stvarno besplatno. Stanovanje je indirektno plaćano kroz druge troškove, kao što su duže radno vrijeme, niske plate i nedostatak izbora ili slobode da se živi gdje se želi. Ne možemo imati svega koliko god želimo. Zato biramo između alternativa. (U primjeru sovjetskog stanovanja, potrošač nije ni birao – država je odlučila umjesto njega!) Izbor da se uradi jedna stvar zahtijeva žrtvovanje prilike da se uradi nešto drugo. Zato su svi troškovi oportunitetni, a svi izbori uključuju odricanje od drugih mogućnosti.

Mnogi troškovi se mjere u novcu, i u toj situaciji je kompromis lako uočljiv. Novac koji potrošite na jedan način nije dostupan da se potroši na druge načine ili za štednju. Oportunitetni trošak vaše kupovine odražava vrijednost koju pridajete opcijama koje ste odbacili zbog te kupovine. Čak i kada ne morate trošiti novac da nešto uradite, taj postupak ipak nije bez troškova. Ne trošite novac kada idete u šetnju i uživate u prelijepom zalasku sunca, ali postoji oportunitetni trošak šetnje. Vrijeme koje provedete u šetnji moglo je biti iskorišćeno za nešto drugo što volite, kao što je posjeta prijatelju, vježbanje ili čitanje.

Svi smo čuli tvrdnje da su neke stvari toliko važne da troškovi nijesu bitni. Iznošenje takve tvrdnje može u početku zvučati razumno i može biti efikasan način da se podstaknu drugi ljudi da troše više novca na stvari koje mi lično cijenimo (i za koje bismo voljeli da nam i drugi pomognu u njihovoj kupovini). Ali besmislenost ignorisanja troškova postaje očigledna kada se razmotre troškovi propuštenih alternativa. Kada biramo između međusobno isključivih alternativa, ona koja najmanje košta u odnosu na koristi koje donosi je najvrednija.

Izbori potrošača i proizvođača uključuju troškove. Kao potrošačima, trošak proizvoda, koji se reflektuje u njegovoj cijeni, pomaže nam da uporedimo našu želju za proizvodom sa našom željom za alternativnim proizvodima. Ako ne uzmemo u obzir troškove, vjerovatno ćemo iskoristiti svoj dohodak za kupovinu „pogrešnih“ stvari. Možda ste doživjeli „kajanje kupca“—kada ste kupili nešto bez ozbiljnog razmatranja vrednijih alternativa.

Proizvođači se takođe suočavaju s troškovima—troškovima resursa koji se koriste za izradu proizvoda ili pružanje usluga. Na primjer, korišćenje resursa kao što su radna snaga, drvo, čelik i gipsane ploče za izgradnju novih kuća odvlači resurse od proizvodnje drugih dobara, kao što su bolnice i škole. Visoki troškovi signaliziraju da resursi imaju druge vrednije namjene, prema procjeni kupaca i prodavaca na drugim tržištima. Preduzeća koja teže profitabilnosti će obratiti pažnju na te signale i djelovati u skladu s tim, na primjer, tražeći jeftinije zamjene.

Vladine politike mogu iskriviti i nadjačati ove signale. Mogu uvesti poreze ili subvencije koje pomažu interesnim grupama pogođenim konkurentskim cijenama koje proizlaze iz slobodnih i otvorenih tržišta. Ali takve politike smanjuju sposobnost tržišnih podsticaja da usmjere resurse tamo gdje ih potrošači, sve u svemu, najviše cijene.

Klasičan primjer se dogodio u Gruziji između 1991. i 1994. godine. Vlada je zamrzla cijene hljeba na nivou ispod tržišne cijene, što je dovelo do redova potrošača koji su mogli biti duži od jednog kilometra. Onda kada su kontrole cijena ukinute, prodavnice su odjednom bile dobro snabdjevene i redova više nije bilo! Slična pojava se desila u Gruziji tokom zime 2006. godine kada je eksplodirao gasovod koji je dovodio gas iz Rusije, što je dovelo do ogromnog porasta potražnje za kerozinom za grijanje. Da bi spriječila podizanje cijena, uvedene su kontrole na kerozin, što je opet dovelo do dugih redova sve dok cijene nijesu bile oslobođene i dozvoljeno im je da porastu do nivoa na kojem se ponuda i tražnja usklađuju.

Političari, vladini službenici i lobisti često govore o „besplatnom obrazovanju“, „besplatnoj zdravstvenoj zaštiti“ ili „besplatnom stanovanju.“ Ova terminologija je obmanjujuća. Te stvari nijesu besplatne. Proizvodnja svake od njih zahtijeva korišćenje oskudnih resursa koji su mogli biti iskorišćeni za proizvodnju drugih stvari. Na primjer, zgrade, radna snaga i drugi resursi koji su korišteni za obrazovanje, mogli su biti iskorišćeni za proizvodnju više hrane ili rekreaciju, zaštitu životne sredine ili pružanje zdravstvene zaštite. Trošak obrazovanja je vrijednost dobara koja su mogla biti iskorišćena i u druge svrhe. Vlade mogu da prebace troškove, ali ne mogu da ih eliminišu.

Oportunitetni trošak je važan koncept. Sve u životu je vezano za oportunitetni trošak. Svi živimo u svijetu oskudice i, zbog toga, moramo donositi odluke. Razmatranjem oportunitetnih troškova možemo bolje razumjeti svijet u kojem živimo. Razmotrimo uticaj oportunitetnog troška na učešće u radnoj snazi, stopu rađanja i rast populacije, teme za koje mnogi smatraju da ne spadaju u domen primjene koncepta oportunitetnog troška.

Da li ste se ikada zapitali zašto su žene sa višim obrazovanjem sklonije radu van kuće nego njihove manje obrazovane koleginice? Oportunitetni trošak daje odgovor. Žene s višim obrazovanjem će, kao radna snaga imati bolje mogućnosti za zaradu i zbog toga, će njima ostajanje kod kuće predstavljati veći trošak. Podaci ovo potvrđuju.

U 2022. godini, u Gruziji, oko 53% ženske radne snage s višim obrazovanjem bilo je zaposleno. Ovo se razlikuje od 39% zaposlenih žena sa stručnim obrazovanjem i otprilike 25% sa samo srednjim obrazovanjem. Takođe, svega oko 10% žena sa osnovnim ili nižim srednjim obrazovanjem bilo je zaposleno. Ove brojke su u skladu s ekonomskim predviđanjima da što je veći potencijalni gubitak prihoda – ili oportunitetni trošak – od neangažovanja, to je veća vjerovatnoća da će žene tražiti zaposlenje. Kao što ekonomska teorija predviđa, kada je skuplje za ženu da ne radi van kuće, manje će ih izabrati tu opciju .⁽⁴⁾

Izvor: Nacionalni statistički zavod Gruzije. www.geostat.ge

Šta mislite da se događa sa stopom rađanja dok ekonomija raste i prihodi se povećavaju? Vrijeme provedeno u domaćim obavezama smanjuje vrijeme dostupno za rad na tržištu. Kako prihodi rastu, oportunitetni trošak rađanja djece i podizanja velike porodice raste. Zbog toga, predviđeni rezultat je smanjenje stope rađanja i sporiji rast populacije. Tokom posljednja dva vijeka, kako se povećavao prihod po glavi stanovnika u zemlji, ubrzo je slijedilo smanjenje stope rađanja i usporavanje rasta populacije. Štaviše, ovaj obrazac je zabilježen u svakoj zemlji. Iako među zemljama postoje brojne kulturne, religiozne, etničke i političke razlike, veći oportunitetni trošak rađanja djece imao je isti uticaj na stopu rađanja u svim slučajevima. Tokom posljednjih šest decenija, globalna stopa nataliteta je prepolovljena, opadajući sa prosječnih 4,6 porođaja po ženi u 1961. godini na 2,3 u 2021. godini. Ovaj pad broja rođenih po ženi varirao je među zemljama. U Jermeniji je stopa nataliteta pala sa 4,7 na 1,6, dok je Azerbejdžan zabilježio smanjenje sa 5,9 na 1,5. Gruzija je doživjela pad sa 2,9 na 2,1, dok je stopa nataliteta u Ukrajini opala sa 2,2 na 1,2 tokom istog perioda, prema podacima Svjetske banke.

Oportunitetni trošak je moćno sredstvo. Uočavaće ovaj princip više puta kroz ovu knjigu. Ako integrišete ovaj princip u svoj način razmišljanja, značajno ćete poboljšati svoju sposobnost da razumijete ponašanje potrošača, proizvođača, vlasnika preduzeća, političara i drugih donosioca odluka u stvarnom svijetu. Još važnije, ovaj princip će vam pomoći i da donosite bolje lične izbore.