Dio 1.1: Podsticaji su bitni

„Nazovite to kako hoćete, podsticaji su ono što navodi ljude da rade.“

Čitava ekonomija počiva na jednom jednostavnom principu: Promjene u podsticajima utiču na ljudsko ponašanje na predvidljive načine. I monetarni i nemonetarni faktori utiču na podsticaje. Ako nešto postane skuplje, manje su šanse da će ljudi to odabrati. Slično tome, kada se koristi neke opcije uvećaju, veće su šanse da će ljudi upravo izbarati tu opciju. Ova jednostavna ideja, koja se ponekad naziva osnovnim postulatom ekonomije, je moćno sredstvo zato što se može primjeniti na skoro sve što radimo.

Kako neka opcija postaje skuplja, manja je šansa da će je ljudi odabrati. Razmislite podrazumijevaju ove tvrdnje. Kada neko kasni na sastanak, manja je šansa da će usput svratiti da posjeti prijatelja. Mali broj ljudi će otići na piknik tokom hladnog i kišnog dana. Više cijene goriva će smanjiti količinu prodatih litara. Prisustvo na univerzitetskim predavanjima će biti ispod prosječnog dan pred proljećni raspust. U svakom slučaju, objašnjenje je isto: Kako određena opcija postaje skuplja, manje će se birati.

Slično tome, kada se korist koja proizilazi iz izbora povećava, veća je šansa da će ljudi to odabrati. Ljudi će se češće spustiti i pokupiti euro ili dolar umjesto centa. Studenti će prisustvovati predavanjima i obraćati više pažnje kada znaju da će to gradivo biti na ispitu. Potrošači će više kupovati u prodavnicama koje nude niže cijene, uslugu visokog kvaliteta, i pogodnu lokaciju. Zaposleni će raditi više i efikasnije kada su za to nagrađeni. Svi ovi ishodi su izuzetno predvidljivi i samo odražavaju ekonomski princip “važnost podsticaja”.

Ovaj osnovni prnicip objašnjava kako promjene u tržišnim cijenama mijenjaju podsticaje na način kako bi došlo do koordinacije radnji kupaca i prodavaca. Ako kupci žele da kupe više nekog proizvoda nego što proizvođači žele (ili mogu) da prodaju, njegova cijena će ubrzo porasti. Kako cijena raste, prodavci će više željeti da obezbijede taj proizvod, dok će kupci manje željeti da ga kupe, dok viša cijena ne izjednači količinu koju kupci traže i količinu koja se prodaje. Tada se cijena stabilizuje.

Šta se dešava ako se dešava suprotno: ako prodavci žele da obezbijede više nego što potrošači žele da kupe? Ako prodavci ne mogu da prodaju sva dobra po trenutnoj cijeni, smanjiće je. Zauzvrat, niža cijena će podstaći ljude da kupuju više—ali će takođe odvratiti proizvođače od proizvodnje te količine, jer im je manje privlačno da proizvode te artikle po novoj, nižoj cijeni. Opet, promjene cijene rade na tome da izjednače količinu koju potrošači traže sa količinom koju prodavci obezbjeđuju.⁽¹⁾

Razmislite šta se dešava kada jaka potražnja podstakne porast cijene. Na primjer, benzin. Viša cijena će kupovinu benzina učiniti skupljim. Potrošači će odgovoriti time što će manje voziti, kombinovati putovanja, i češće će putovati u grupama. Vremenom, potrošači će preći na električna i manja, ekonomičnija vozila kako bi smanjili troškove za benzin. Istovremeno, viša cijena će privući prodavce da više proizvode. Ako nijesu ograničeni, proizvođači benzina će povećati bušenje naftnih izvora, razviti nove tehnike kao što je potapanje kako bi iz postojećih nalazišta povećali dobijanje nafte, i pojačati potragu za novim naftnim poljima. Ova kombinacija tržinih sila će izjednačiti količinu koju potrošači traže i količinu koja se proizvodi. Vremenom, veća proizvodnja će preokrenuti porast cijena. Signali za utvrđivanje cijene obezbjeđuju podsticaje kako za kupce, tako i za prodavce da se prilagođavaju i da usklade svoje izbore.

Na primjer, tokom ljeta 2014. godine u Džordžiji (SAD), cijene breskvi su se dramatično povećale, za 180% u poređenju sa prethodnom godinom. Ovaj značajan rast cijena nije rezultirao dugim redovima potrošača na pijacama, željnih da kupe breskve. Umjesto toga, nagli porast je podstakao mnoge da zamijene breskve drugim voćem, izbjegavajući velike troškove. Kao reakcija na više cijene breskvi, ponašanje prodavaca se takođe prilagodilo tome. Dobavljači breskvi proširili su svoje voćnjake tako što su sadili više drveća, a neki su čak transformisali svoje voćnjake jabuka i krušaka u voćnjake breskvi. Ove promjene su postepeno povećale ponudu ovog voća. Dok je ovo tek zasađeno drveće počelo da daje plodove dvije godine kasnije, uvećana ponuda je dovela do smanjenja cijene breskvi.

Ovaj princip, da ljudi reaguju na podsticaje, možemo posmatrati kroz primjer zajedničkog poljoprivrednog sistema (kolhoz) koji je postojao u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. U ovom sistemu, od poljoprivrednika se zahtijevalo da ispune kvote tako što će dostavljati određenu količinu proizvoda državi. Međutim, proizvodnju iznad te kvote oni su mogli da prodaju na lokalnoj pijaci. U početku, kvote su bile veoma visoke, ostavljajući malo ili nimalo viška za poljoprivrednike koji bi mogli da ga prodaju za sopstvenu zaradu. Ovo je stvaralo malo podsticaja za poljoprivrednike da proizvode više od minimuma koji zahtijeva država, jer dodatni trud nije donosio bilo kakvu ličnu finansijsku korist. Prepoznajući nedostatak motivacije i rezultirajuću neefikasnost u proizvodnji, kolhoz sistem je pretrpio nekoliko promjena i reformi kroz svoju istoriju, odražavajući tekuću interakciju između državne politike i odgovora poljoprivrednika na podsticaje koje su te politike davale.

Kao što podsticaji utiču na izbore na tržištu, isto tako utiču i na političke izbore. Birači će prije podržati one kandidate i politike za koje misle da će im obezbijediti najviše ličnih koristi, uzimajući u obzir i troškove koje bi imali. Birači će obično da se suprotstave politici kada su lični troškovi visoki u odnosu na očekivane koristi. Na primjer, stariji građani stalno glasaju protiv kandidata i prijedloga koji bi umanjili njihovo socijalno osiguranje ili zdravstvenu zaštitu. Slično tome, ankete pokazuju da studenti podržavaju kandidate koji obećavaju otpis studentskih kredita i “besplatno” obrazovanje. Proizvođači u različitim oblastima, od proizvodnje šećerne trske i repe do čelika i drvene građe, imaju tendenciju da podržavaju kandidate koji se zalažu za trgovinska ograničenja, podižući cijene robe koju prodaju i smanjujući inostranu konkurenciju. Kao što će kasnije biti riječi, socijalni program i trgovinska politika često mogu da budu kontraproduktivni kada se troškovi uporede sa koristima.

Ne može se zaobići značaj podsticaja. Oni su dio ljudske prirode. Podsticaji su značajni podjednako i u socijalizmu i u kapitalizmu. U bivšem Sovjetskom Savezu, rukovodioci i zaposleni u fabrikama stakla su bili plaćeni prema proizvedenim tonama stakla. Pošto su njihovi prihodi zavisili od težine stakla, proizvedeno staklo je u nekim fabrikama bilo toliko debelo da se kroz njega jedva moglo vidjeti. Kao odgovor na to, pravila su promijenjena tako da se zarada sada zasnivala na broju proizvedenih kvadratnih metara stakla. Pod ovim novim pravilima, sovjetske firme su proizvodile staklo koje je bilo toliko tanko da se vrlo lako lomilo.⁽²⁾ Slično tome, kada su poljskim fabrikama postavljene kvote za broj proizvedenih cipela, a pritom im je obezbijeđeno premalo kože, tržište su preplavile dječije cipele. Iznenađujuće, zar ne?

Neki misle da je podsticaj važan samo ako su ljudi pohlepni i sebični. To nije tačno. Ljudi se ponašaju na osnovu različitih razloga, od kojih su neki sebični, a neki plemeniti. Ali na izbore i egocentričnih i altruističnih ljudi će uticati promjene u ličnim troškovima i koristima. Na primjer i sebična i altruistična osoba će rađe pokušati da spasi dijete u plitkom bazenu nego u brzim strujama islandskog vodopada Detifos, najmoćnijeg u Evropi. I oboje će prije dati korišćenu nego novu odjeću siromašnim ljudima.

Iako niko ne bi optužio Majku Terezu za pohlepu, njen lični interes je definisao njen odgovor na podsticaj. Uzmite kao primjer organizaciju Majke Tereze, Misionari milosrđa. Pokušali su da otvore sklonište za beskućnike u Njujorku, ali je vlada zahtijevala skupe i po mišljenju Majke Tereze, nepotrebne izmjene zgrade za potrebe skolništa. Organizacija je napustila projekat. Ova odluka nije odražavala nikakvu promjenu u posvećenosti Majke Tereze siromašnima. Umjesto toga, odražavala je promjenu u podsticajima. Kada se trošak pomaganja siromašnima u Njujorku povećao, Majka Tereza je tražila druge lokacije gdje bi njeni resursi mogli da donesu više koristi u poređenju sa troškovima.⁽³⁾ Promjene u podsticajima utiču na izbore i pokreću odluke svakoga, bez obzira na to koliko su motivisane pohlepnim, materijalističkim ciljevima s jedne strane ili saosjećajnim, altruističkim ciljevima s druge strane.