Dio 3: Deset ključnih elemenata ekonomskog razmišljanja o vladi

Elementi:

1. Zaštita prava i snabdjevanje dobrima i uslugama koje tržite ne može da obezbjedi.
2. Regulisanje monopola.
3. Izbjegavanje neefikasnosti i rasipanje.
4. Razumjevanje političkih pritisaka.
5. Usvajanje pravila za ograničavanje uticaja posebnih interesa.
6. Izbjegavanje prekomjerne potrošnju i deficita.
7. Izbjegavanje subvencije koje nijesu zasnovane na ekonomskoj logici.
8. Ograničenje transfera koji smanjuju blagostanje.
9. Izbjegavanje centralnog planiranja.
10. Decentralizacija, konkurencija i spoljašnji faktori stabilnosti su ključni.

Uvod

Ekonomisti koriste standard ekonomske efikasnosti kako bi procijenili funkcionisanje jedne ekonomije. Kada se resursi koriste efikasno, sprovode se samo aktivnosti koje donose više koristi nego troškova. Nijedna aktivnost neće biti sprovedena ukoliko košta više nego što vrijedi. Jednostavno rečeno, ekonomska efikasnost znači izvlačenje najveće vrijednosti iz dostupnih resursa.

Kursevi ekonomije obično objašnjavaju zašto tržišta neće postići idealnu efikasnost za određene kategorije aktivnosti i ističu šta bi vlada mogla da uradi kako bi poboljšala situaciju. Ovdje slijedimo ovu konvenciju: analiziramo zašto tržišta mogu propasti i razmatramo potencijal idealizovane političke akcije, ali takođe primjenjujemo ekonomske alate na funkcionisanje političkog procesa.

Državni rashodi sada čine veliki dio nacionalnog dohotka u velikom dijelu svijeta. Ovo je tačno čak i u ekonomijama koje se obično smatraju orijentisanim prema „slobodnom tržištu“. U 2022. godini, vlade Belgije i Francuske potrošile su znatno više od polovine nacionalnog dohotka, dok su SAD, Velika Britanija, Hrvatska i Češka potrošile oko 45%. Među post-sovjetskim zemljama, vlade Uzbekistana i Kirgistana potrošile su sa oko 35% nacionalnog dohotka, dok su azerbejdžanska i gruzijska vlada potrošile nešto manje od 30% nacionalnog dohotka. S obzirom na veličinu i obim ove raspodjele, razumijevanje načina na koji ona funkcioniše je od suštinske važnosti.

Dio 3 će koristiti osnovne principe ekonomije da bi analizirao kako politički proces funkcioniše, zašto ponekad vodi do kontraproduktivnih akcija i šta se može učiniti da bi se njegovo funkcionisanje poboljšalo. Ekonomisti koriste termin javni izbor kada govore o ovom području proučavanja.⁽⁷⁵⁾ Javni izbor postao je sastavni dio ekonomske nauke tokom posljednjih pola vijeka.

Demokratske vlade često koriste poreze i zaduživanje kako bi obezbijedile transfere, subvencije i druge oblike favorizovanja za neke pojedince i preduzeća. Analiziraćemo ovaj proces i objasniti zašto je uticaj ovih programa drugačiji, i često značajno drugačiji od onoga što većina ljudi vjeruje. Nadamo se da će vas naš pristup podstaći da ozbiljnije razmislite o potencijalu i ograničenjima političkog procesa.