Dio 4.9: Shvatite da niko ne može stalno ‘nadmudrivati tržište’

„Majmun s povezom na očima, koji baca pikado na stranice novina, može odabrati portfolio jednako uspješan kao i onaj koji biraju profesionalci.“

Mnogi ljudi izbjegavaju ulaganje u akcije jer smatraju da nemaju ni vremena ni stručnosti da identifikuju preduzeća koja će vjerovatno biti uspješna u budućnosti. U pravu su kada je riječ o poteškoćama u predviđanju budućeg kretanja pojedinačnih akcija ili opšteg prosjeka njihovih cijena. Niko ne može sa sigurnošću reći šta će se desiti s cijenom bilo koje određene akcije ili s opštim nivoom cijena akcija u budućnosti.

Većina ekonomista prihvata teoriju nasumičnog kretanja. Prema ovoj teoriji, trenutne cijene akcija odražavaju najbolje informacije koje su poznate o budućem stanju korporativnih prihoda, zdravlju ekonomije i drugim faktorima koji utiču na cijene akcija. Stoga će buduće promjene u cijenama akcija biti vođene neočekivanim događajima koje ljudi trenutno ne mogu predvidjeti. Po svojoj prirodi, ovi faktori su nepredvidivi. Da su predvidivi, već bi bili uključeni u trenutne cijene akcija.

Zašto onda jednostavno ne odabrati akcije koje trenutno dobro posluju, poput Applea, Googlea i Microsofta, i izbjegavati sve ostalo? To je odlična ideja, ali postoji jedan problem: teorija nasumičnog kretanja odnosi se i na cijene pojedinačnih akcija. Cijene akcija s atraktivnim potencijalom za budući profit već odražavaju te izglede. Buduće kretanje cijene određene akcije zavisiće od nepredvidivih promjena i dodatnih informacija o perspektivama kompanije koje će postati poznate tek s vremenom. Bezbroj faktora utiče na buduću cijenu određene akcije, a ti faktori se neprestano mijenjaju na nepredvidive načine. Na primjer, cijena Appleovih akcija mogla bi pasti zbog ideje na kojoj trenutno radi neki srednjoškolac u svom podrumu. Dakle, nema načina da unaprijed znate koje će akcije dostići finansijsku „stratosferu“, a koje će se ugasiti prije lansiranja ili srušiti nakon polijetanja.

Malo je vjerovatno da ćete čak i malo povećati svoje šanse za uspjeh proučavanjem tržišta akcija, detalja određenih korporacija, ekonomskih trendova i prognoza. Neki od vas će ostvariti bolje rezultate od tržišta, ali samo slučajno, dok će drugi proći lošije. U međuvremenu, mnogi će potrošiti mnogo vremena i energije pokušavajući „nadmudriti“ tržište, a to vrijeme su mogli bolje iskoristiti. Ključ je u tome da, iako će neko uvijek nadmašiti tržište, istraživači nemaju mogućnost da unaprijed predvide ko će to biti.

A šta je s onim reklamama koje viđate na internetu, poput: „Gorilla Investments je nadmašio tržište deset godina zaredom!!! Pošaljite nam svoj novac ODMAH, prije nego što bude kasno!“ Da li vas oni obmanjuju? Pa, ne baš. Razmotrimo jedan misaoni eksperiment. Zamislite da imate 10.000 prijatelja i zamolite svakog od njih da baci novčić (50% šanse za glavu, 50% za pismo). Polovina će pogoditi ishod. Zatim ponovite postupak, ali samo s 5.000 koji su „pogodili“ prvi put. Na kraju desetog bacanja, 20 vaših prijatelja će pogoditi ishod 10 puta zaredom. To su oni koji će objaviti oglase nudeći svoje „usluge bacanja novčića“. Investicioni savjetnici funkcionišu na sličan način.

Za većinu nas, najbolja opcija biće usmjeravanje dugoročne štednje (odnosno, štednje za penziju) u akcijski investicioni fond. Fondovi kojima se trguje na berzi (ETFs) su slični investicionim fondovima, ali se njima trguje na stvarnim berzama.

Postoje dvije široke kategorije akcijskih investicionih fondova: upravljani fondovi i indeksni fondovi. Upravljani akcijski investicioni fond je fond u kojem „stručnjak“, odnosno menadžer portfolija fonda, odlučuje koje akcije će se držati i kada će se kupovati ili prodavati. Menadžera fonda gotovo uvijek podržava istraživački tim koji analizira pojedinačne kompanije i tržišne trendove kako bi identifikovao akcije koje imaju najveći potencijal za uspjeh u budućnosti. Cilj menadžera je da odabere portfolio akcija na način koji će maksimizirati stopu povrata fonda.

Drugi tip fonda, indeksirani akcijski investicioni fond, jednostavno drži akcije u istim proporcijama kao što su predstavljene u širokim indeksima tržišta akcija. Za održavanje portfolija koji odražava širok indeks potrebno je vrlo malo trgovanja. Takođe, i indeksirani fondovi ne moraju sprovoditi istraživanja o budućim perspektivama kompanija. Zbog ova dva faktora, operativni troškovi indeksiranih fondova su značajno niži, obično za 1 ili 2 procentna poena, u poređenju s upravljanim fondovima. Kao rezultat toga, indeksirani fondovi naplaćuju niže naknade, pa tako veći dio vaše investicije ide direktno u kupovinu akcija.

akcijski investicioni fond indeksiran na širi pokazatelj berze, kao što je S&P 500, će za svoje ulagače ostvariti otprilike prosječan prinos berze. Sjedinjene Američke Države nijesu jedine koje imaju indeksirane fondove. Većina velikih ekonomija ima jedan ili više takvih fondova, a otvaraju se i novi redovno. Moguće je kupiti indeksirane fondove za pojedinačne zemlje u razvoju, uključujući i neke u Istočnoj Evropi (iShares MSCI China ETF, Franklin India Index Fund, Expat Czech PX UCITS ETF ili VanEck Vectors Russia ETF). Takođe, možete kupiti regionalne fondove koji prate akcije u određenom skupu zemalja.⁽¹⁴⁵⁾

Šta je tako posebno u vezi s prosječnim prinosom? Kao što smo ranije napomenuli, istorijski gledano, tržište akcija ostvaruje prosječnu realnu stopu povrata od oko 7%. To znači da se realna vrijednost vaših akcija otprilike udvostručuje svakih deset godina. To nije loše. Još važnije, prosječna stopa povrata koju ostvaruje široko indeksirani fond nadmašuje povrate gotovo svih upravljanih investicionih fondova kada se poređenja vrše za duže vremenske periode, poput jedne decenije. Ovo i nije iznenađujuće, jer, prema teoriji nasumičnog kretanja, čak ni stručnjaci ne mogu tačno i precizno predvidjeti buduće kretanje cijena akcija. Neki će postići izuzetne rezultate, baš kao što u primjeru bacanja novčića neko može dobiti glavu deset puta zaredom, ali ekonomska istraživanja sugerišu da je to uglavnom rezultat sreće ili, u nekim slučajevima, nečeg nelegalnog.

Tokom tipičnog desetogodišnjeg perioda, S&P 500 je ostvario veći povrat od 85% upravljanih fondova. Studije evropskih aktivnih i pasivnih menadžera podržavaju ove nalaze.⁽¹⁴⁶⁾ Tokom dvadesetogodišnjih perioda, investicioni fondovi indeksirani na S&P 500 generalno su nadmašili oko 98% upravljanih fondova.⁽¹⁴⁷⁾ Dakle, šanse su veoma male, oko 1 prema 50, da ćete vi ili bilo ko drugi moći da odabere aktivno upravljan fond koji će dugoročno nadmašiti prosjek tržišta.

Baš kao i bacanje novčića vaših prijatelja, činjenica da upravljan investicioni fond dobro posluje nekoliko godina ili čak deceniju, ne znači da će dobro poslovati i ubuduće. Na primjer, dvadeset najboljih upravljanih akcijskih fondova u Sjedinjenim Američkim Državama tokom osamdesetih godina nadmašilo je S&P 500 indeks za 3,9 procentnih poena godišnje tokom decenije. Ali investitori koji su ušli na tržište 1990. misleći da će nadmašiti tržište birajući „vruće“ fondove iz osamdesetih, bili bi razočarani. Dvadeset najboljih fondova iz osamdesetih je zaostajalo za S&P 500 indeksom za 1,2 procentna poena godišnje tokom devedesetih. Slično tome, prosječan prinos dvadeset najboljih američkih upravljanih akcijskih fondova od 1990. do 1999. nadmašio je S&P 500 indeks za 3,1 procentni poen godišnje; ali od 2000. do 2009. ti isti fondovi su zaostajali za S&P 500 indeksom za 1,3 procentna poena godišnje.⁽¹⁴⁸⁾ Za dvadesetpetogodišnji period od 1993. do 2017. godine, S&P 500 indeks je ostvario godišnji povrat od 9,7% u poređenju sa godišnjim povratom od 8,6% za prosječan upravljani akcijski fond.⁽¹⁴⁹⁾

Ovi primjeri zapravo umanjuju prednost investicionog fonda indeksiranog na S&P 500 u poređenju s upravljanim akcijskim fondom zbog efekta pristrasnosti preživjelih (survivorship bias). Za S&P 500 indeks je izuzetno malo vjerovatno da će „propasti“, dok je, u periodu relevantnom za štednju za penziju, vrlo vjerovatno da će upravljani fond biti zatvoren. Investicioni fond može nestati iz dva razloga, a oba su uslovljena lošim poslovnim rezultatom: može biti zatvoren, pri čemu se preostala vrijednost fonda raspodjeljuje vlasnicima, ili može biti spojen s drugim upravljanim fondom koji ima bolju istoriju performansi. Iako danas postoje hiljade upravljanih investicionih fondova, 1970. godine u Sjedinjenim Državama postojalo je samo 358 takvih fondova. Burton Malkiel je pratio ove fondove do 2013. godine. Tokom tih 43 godine, 274 fonda—preko 75% ukupnog broja—prestalo je da postoji. Od preostalih 84 fonda, samo četiri su ostvarila performanse bolje od S&P 500 indeksa za 2 procentna poena ili više na godišnjem nivou.⁽¹⁵⁰⁾

Istorijski gledano, tržište akcija ostvarivalo je veće prinose od drugih glavnih kategorija ulaganja, a indeksirani fondovi omogućavaju običnim investitorima da ostvare te prinose bez brige o izboru pojedinačnih akcija ili određenog investicionog fonda. Studija koja je poredila 118 godina prinosa na akcije i obveznice iz 21 zemlje, pokazala je da su prinosi tržišta akcija nadmašili prinose obveznica tokom tog perioda u svakoj zemlji.⁽¹⁵¹⁾ Čak su ostvarivali prosječne godišnje prinose od 3–6%, uprkos tome što je taj period obuhvatao i dva svjetska rata.

Naravno, biće uspona i padova, pa čak i dužih perioda pada cijena akcija. Stoga će mnogi investitori željeti da smanje udio akcija u svom portfoliju kako se budu približavali penziji (vidi dio 4.10). Međutim, na osnovu duge istorije performansi tržišta akcija, može se očekivati da će dugoročni prinos širokog tržišnog indeksa nadmašiti bilo koju drugu alternativu, uključujući upravljane akcijske fondove.⁽¹⁵²⁾

Izvor: Linkun Liu, Endru J. Retenmajer i Zijun Vang, Socijalna sigurnost i tržišni rizik (Radni dokument Nacionalnog centra za analizu politike br. 244, jul 2001). Prinosi se zasnivaju na pretpostavci da pojedinac ulaže fiksan iznos svake godine tokom perioda investiranja. Podaci su ažurirani do 2019. godine.

Kao što ilustruje Grafik 29, raznovrstan portfolio akcija držan tokom dužeg perioda istorijski je ostvarivao i visoku i relativno stabilnu stopu povrata. Podaci o najvećoj i najnižoj prosječnoj godišnjoj realnoj stopi povrata izvedeni iz širokih tržišnih ulaganja za periode različite dužine između godina 1871. i 2019. prikazani su ovdje. Grafik pretpostavlja da je investitor uplaćivao fiksan iznos godišnje u investicioni fond koji je odražavao S&P 500 indeks.⁽¹⁵³⁾ Ogromne oscilacije su moguće kada se akcije drže samo kratko vrijeme. Tokom perioda od 1871. do 2019. godine, godišnji prinosi S&P 500 indeksa su varirali od 47,2% do -35,5%. Čak i tokom petogodišnjeg perioda, složeni godišnji prinosi su varirali od 29,8% do -16,7%.

Međutim, primijetite kako se „najbolji prinosi“ i „najgori prinosi“ približavaju kako se dužina perioda ulaganja povećava. Kada se razmatra period od 35 godina, složeni godišnji prinos za najboljih 35 godina između 1871. i 2019. bio je 9,5%, u poređenju sa 2,7% za najgorih 35 godina. Dakle, godišnji realni prinos akcija tokom najgoreg scenarija bio je otprilike jednak realnom prinosu obveznica. Ovaj visok i relativno stabilan dugoročni prinos čini akcije posebno poželjnom metodom ulaganja za penziju.

Evo najvažnijeg zaključka iz ovog dijela: Ne dozvolite da vas nedostatak vremena i stručnosti spriječi da ulažete u akcije. Ne morate provoditi mnogo istraživanja niti biti „super stručnjak za akcije“ da biste bili uspješan investitor. Redovna ulaganja u indeksirani akcijski investicioni fond obezbijediće vam atraktivne prinose na dugoročne investicije uz minimalan rizik. Za većinu ljudi, ova ulaganja će biti važan dio solidnog plana za penziju. Svaka velika renomirana investiciona firma će imati nekoliko indeksiranih akcijskih fondova na raspolaganju. Svaka firma može imati malo drugačiji naziv za svoj fond, pa obavezno pročitajte opis kako biste odabrali onaj koji najbolje odgovara vašim potrebama.

Drugi najvažniji zaključak iz ovog elementa je da ekonomisti uživaju u tome da se šale na račun tržišnih „analitičara“. Među biračima akcija koji su nadmašile „profesionalce“ nalazi se ruski cirkuski šimpanza koji je nadmašio 94% ruskih investicionih fondova i majmun s prstenastim repom po imenu Adam Monk koji je birao svoje akcije za Chicago Sun-Times tako što je zaokruživao svoje izbore narandžastim flomasterom. The Observer, britanske novine, organizovale su izazov 2013. između tri tima. Jedan je bio tim početnika–studenata finansija, drugi je bio sastavljen od bogataša, brokera i menadžera investicionog fonda, dok je treći tim bio…pa mačak smeđe dlake po imenu Orlando. Do kraja godine, studenti su izgubili novac, profesionalci su ostvarili prinos od 3,5%, dok je Orlando (koji je bacao svoju igračku miša na mrežu ponuđenih izbora) ostvario povrat od skoro 11%. Kako je jedan komentator primijetio: „Najbolja stvar kod toga da mačka bira vaše akcije su niski troškovi.“ Da su to bila stvarna ulaganja, Orlando bi obezbijedio odličan prinos za hranu i igračke za mačke.