Dio 4.7: Iskoristite snagu složenog ukamaćivanja

„Složena kamata je najmoćnija sila u svemiru.“⁽¹³⁶⁾

U dijelu 4.3 naglasili smo važnost redovnog budžetiranja i štednje kao i efikasnog trošenja novca. Postoje dva glavna razloga zašto je sa ovim praksama bolje početi ranije nego kasnije. Prvo, kao što je već rečeno, oni koji sada popuste pred brojnim izgovorima da ne počnu s budžetiranjem, štednjom i mudrim trošenjem novca, imaće poteškoće kasnije. Ali u ovom dijelu želimo da govorimo o drugom važnom razlogu rane štednje: velikoj nagradi koju dobiju svi koji počnu ranije. Mali početak u vašem programu štednje može dovesti do značajnog povećanja koristi kada se ušteđevina usmjeri u investicije. Prisjetimo se primjera iz dijela 4.3 o dodatnom bogatstvu za penziju koje mlada osoba može ostvariti štednjom skromnog iznosa od 22. do 30. godine. Odricanjem od samo nešto manje od 9.500 eura kupovne moći tokom tih devet godina, lako se može dodati preko 150.000 eura bogatstva penziji do 67. godine života. Ključ za pretvaranje male količine novca koji imate sada u veliki iznos kasnije, je početi štedjeti odmah i iskoristiti punu snagu "čuda složene kamate."

Složena kamata nije čudo, ali ponekad djeluje kao čudo. Iako je jednostavno objasniti, rezultati koje ona daje su nevjerovatni! Složeno ukamaćivanje je jednostavno obračunavanje kamate na kamatu. Ako ne potrošite kamatu zarađenu na vašu štednju ove godine, kamata će se dodati vašoj štednji i na cijeli iznos se obračunava kamata sljedeće godine. Radeći to svake godine, zarađujete kamatu na kamatu na kamatu, i tako dalje. Možda se ne čini mnogo u prvim godinama, ali vremenom vaš kapital raste sve brže. Kao mala grudva snijega koja se kotrlja niz planinu, u početku raste polako, ali ubrzo postaje velika i raste sve brže. Važnost ranog započinjanja programa štednje objašnjava se time kako složena kamata postavlja osnovu za kasniji ubrzani efekat. Ušteđevina koju ostvarite neposredno prije odlaska u penziju neće značajno povećati vaše penzijsko bogatstvo—dodaće malo, ali ne mnogo. Grudva snijega koja počne da se kotrlja blizu podnožja planine neće postati mnogo veća kad se zaustavi. Zato, što ranije počnete sa štednjom, to će štednja imati više vremena da raste i stvoreno bogatsvo biće veće.

Razmotrimo jednostavan primjer. Pretpostavimo da šesnaestogodišnjakinja (nazovimo je Maja) čita ovu knjigu i odlučuje primijeniti neke od savjeta koje je pročitala. Postavlja ciljeve, kreira budžet i strateški donosi odluke na način da smanji svoje dnevne troškove za 7,50 eura. Da bismo stavili ovaj iznos u kontekst, 7,50 eura je otprilike cijena „Happy Meal“-a u McDonaldsu u Albaniji ili Jermeniji. (Ili, ako je Maja malo manje pažljiva prema sebi, paklica cigareta Marlboro i Heineken.) Ovdje koristimo 7,50 eura kao primjer relativno malog iznosa. Uz dobar posao nakon škole, Maja bi mogla uspjeti uštedjeti ovaj iznos svakog dana, ali ako to ne uspije može da štedi pola tog iznosa ili da štedi samo tri dana sedmično. Dodatno, razliku može nadoknaditi štednjom dodatnih sredstava kad ima viška novca (na primjer, zamolivši za doprinos umjesto nekog poklona za rođendan). Poenta je da, ako naša tinejdžerka malo promijeni svoje odluke, može uštedjeti značajnu sumu tokom godine.

Pretpostavimo da, umjesto da taj iznos troši na sitna zadovoljstva, Maja odluči da ga investira u investicioni fond koji ostvaruje godišnji prinos od 7% u realnim uslovima, to jest, nakon prilagođavanja za inflaciju. Ova stopa od 7% približno odgovara godišnjem prinosu Standard & Poor’s (S&P) 500 indeks, indeks petsto najvećih američkih kompanija koji odražava učinak cjelokupnog tržišta akcija. Prosječni prinos od 7% je čak nešto niži od prinosa DAX-a (Deutscher Aktien Index), njemačkog ekvivalenta S&P indeksa, odnosno njegove prosječne vrijednosti tokom pedeset godina do 2024. Oba proračuna pretpostavljaju da su dividende reinvestirane. Važno je razumjeti da ovi dugoročni prosjeci prikrivaju značajne varijacije iz godine u godinu. Bilo je godina kada su S&P ili DAX rasli za preko 40%, ali i godina kada su padali za više od 40%. Ako je vaš vremenski horizont kratak (na primjer, školarina za narednu godinu ili predstojeće vjenčanje), bolje je uložiti novac u banku. Tržišta su prikladna za novac koji vam neće trebati neko vrijeme, kako bi se te varijacije dugoročno izbalansirale. Detaljnije ćemo govoriti o investiranju na tržištu akcija u jednom od narednih poglavlja.

Kao što pokazuje Grafik 28, ako Maja nastavi sa štednjom deset godina, do svoje 26. godine će akumulirati 37.823 eura od ukupno ušteđenih 27.375 eura. Nije loše za relativno mali napor. Ako bismo Majinu štednju zamislili kao svemirsku letjelicu, ovo je tek faza lansiranja; korist od složene kamate tek počinje. Ako Maja nastavi s ovim planom štednje do svoje 36. godine, imaće 112.225 eura od ukupno ušteđenih 54.750 eura. Nastavi li do 46. godine, očekuje se da će imati 258.586 eura na bazi direktnih ušteda od 82.125 eura. Sada „pojačivači“ složene kamate počinju raditi punom parom. Do 56. godine, Maja će imati 546.501 eura, od čega je njena direktna ušteda iznosila 109.500 eura. Kako pokazuje Grafik 28, ako se penzioniše sa 60 godina, može očekivati da će imati 728.506 eura od direktnih ušteda koji iznose svega 120.450 eura. Ako produži štednju do 67. godine, akumuliraće nevjerovatnih 1.193.512 eura od kojih direktne uštede čine samo 139.613 eura.⁽¹³⁷⁾ Na ovaj način, birajući nešto drugačiji obrazac trošenja i investirajući sredstva, Maja će akumulirati skoro 1,2 miliona eura u penzijskim sredstvima—i to u eurima sa današnjom kupovnom moći. Ako bi Maja zatim investirala ovaj novac u ono što se zove anuitet, imala bi 70.000 eura prihoda svake godine do kraja svog života!⁽¹³⁸⁾

Izvor: Proračuni autora. Pretpostavlja promjenu potrošačkih navika kako bi se uštedjelo 7,50 € dnevno uz ostvarivanje kamate od 7% godišnje.

Alternativno, razmislimo šta bi se desilo ako bi Maja nastavila sa svojim prvobitnim navikama trošenja od 16. do 26. godine, a zatim promijenila svoje navike i počela izdvajati 7,50 eura dnevno u investicioni fond. Iako je dobro što je napravila promjenu i i dalje će imati koristi od štednje, odlaganjem investiranja za deset godina umjesto da ima 1.193.512 eura u 67. godini, Maja će imati samo 587.494 eura. Odlaganje programa investiranja za deset godina u okviru 51-godišnjeg plana koštaće Maju čak 606.018 eura u trenutku odlaska u penziju!

Ne morate se odreći mnogo da biste povećali svoju štednju. Male žrtve u potrošnji mogu donijeti izuzetno dobre rezultate. Umjesto da svako jutro kupujete skupu kafu, kupite običnu ili napravite šolju kod kuće. Umjesto ručka u restoranu svaki dan, ponesite ručak jedan ili dva dana u sedmici. Preskočite gazirani napitak ili piće u restoranu i pijte vodu. Dijelite prevoz ili koristite autobus kako biste uštedjeli na gorivu (ili čak hodajte i tako uštedite na članarini za teretanu). Svako može pronaći sitne promjene u svojim navikama potrošnje kako bi uštedio novac.

Ponovo, naša poruka nije da treba da živite težak život pun odricanja kako biste bili bogati kada odete u penziju. Koja je korist od toga da u budućnosti budete bogati, ako živite u oskudici dok ta budućnost ne stigne? Umjesto toga, naglašavamo da svako može imati visok standard života i pritom akumulirati značajno bogatstvo, jer nije potrebno mnogo štednje da biste ostvarili veliki rezultat. Od ukupnih 1.193.512 eura koje je Maja akumulirala promjenom svojih navika trošenja, samo 139.613 eura potiče od smanjenja njene potrošnje. Zapravo, ljudi koji štede i investiraju moći će trošiti daleko više od onih koji to ne rade. Kada ode u penziju—ili čak ranije—Maja može početi trošiti svoje bogatstvo i završiti sa mnogo više nego da nikada nije štedjela.

Sve što je potrebno je rano započeti štednju, malo strpljenja, znanje kako ostvariti razumne prinose na investicije (vidjeti djelove 4.8 i 4.9) i iskoristiti snagu složene kamate.

To je razlog zašto smo ovu analizu usmjerili na štednju za penziju. Naravno, možda ćete htjeti uzeti četvrt miliona eura koje ste uštedjeli do srednjih 40-ih da biste započeli posao, vjerujući da vaš posao možete brže rasti nego što raste tržište akcija. Čak i ako radite cijeli život za platu, biće vam potrebna značajna štednja kada više ne budete htjeli (ili mogli) raditi.

Mnogi mladi ljudi misle: "Oh, imaću državu koja će se brinuti za mene i davati mi državnu penziju." Ovo je opasno razmišljanje. U cijelom svijetu, osim u nekoliko veoma bogatih zemalja, državne penzije isplaćuju samo dio iznosa potreban za preživljavanje. U mnogim tranzicionim ekonomijama 2024. prosječna penzija iznosi oko 100 dolara mjesečno. Iako ove penzije mogu postati nešto izdašnije kako zemlja ekonomski raste, nad njima visi još jedan Damoklov mač. Za razliku od privatnih penzija, gdje štedite od svojih prihoda i ušteđeni novac vama je tu kada vam zatreba, državne penzije se finansiraju po sistemu međugeneracijske solidarnosti. Drugim riječima, penzije za one koji su trenutno u penziji isplaćuju se iz poreza koji plaćaju radnici koji trenutno rade. Dva faktora će dodatno opteretiti ove sisteme kako sadašnja omladina stari. Prvo, ljudi žive duže. Tokom posljednjih nekoliko decenija, prosječan životni vijek radnika koji odlazi u penziju sa 65 godina povećao se za nekoliko godina u razvijenim zemljama. Iako se efekat toga na sposobnost zemlje da podrži sistem penzija 'pay as you go' može ublažiti prisiljavanjem radnika da odlože penzionisanje, drugi problem nije tako lako izbjeći. Demografi se slažu da je neophodno da prosječna žena iz svake generacije ima približno 2,1 dijete,⁽¹³⁹⁾ kako bi brojnost populacije jedne zemlje i njena starosna ostale iste. Uz svaku manju stopu, starosna struktura populacije će vremenom početi da liči na obrnutu piramidu–širu na vrhu, a užu pri dnu.

U postkomunističkom svijetu, samo nekoliko zemalja u Centralnoj Aziji ima stopu fertiliteta koja obezbjeđuje prostu reprodukciju. Sve ostale zemlje imaju stope koje su ispod ovog nivoa, često značajno ispod, što znači da će se populacija u njima na kraju početi smanjivati, a svaki radnik će morati izdržavati sve veći broj penzionera u okviru javnog penzijskog sistema. To takođe znači da će svaka starija osoba imati sve manje mlađih članova porodice na koje može da se osloni. Ovo je razlog zašto je važno preuzeti ličnu odgovornost za štednju za svoju budućnost. Što ranije to učinite, to će vam biti bolje.