Dio 4.4: Pametno upravljajte kreditnim zaduženjima

„Postoje samo dva načina za otplatu duga – povećanje prihoda kroz povećanje rada i povećanje štednje kroz smanjenje troškova.“

U Šekspirovoj drami Hamlet, Polonije savjetuje svog sina Laerta, koji odlazi na fakultet: „Ni dužnik, ni zajmodavac nemoj biti, jer zajam često gubi i sam novac i prijatelja, a zaduživanje otupljuje oštricu štedljivosti.“ Ovo nije samo dobar savjet u tom specifičnom kontekstu; odgovorno i planirano zaduživanje i pozajmljivanje (poznato i kao ulaganje) predstavljaju ključne aspekte moderne ekonomije. Problem nastaje kada emocije prevladaju nad racionalnim i promišljenim odlukama usmjerenim ka budućnosti.

Nepravilno korišćenje kreditnih kartica i dugova može biti velika prepreka finansijskom uspjehu. Iako mnogi ljudi pažljivo koriste kredit, drugi se ponašaju kao da neiskorišćeni limit na kreditnoj kartici znači novac u banci. Ovo je očigledno pogrešno i opasno razmišljanje. Neiskorišćeni limit na vašoj kreditnoj kartici samo znači da imate dodatnu mogućnost zaduživanja; to vam ni na koji način ne povećava bogatstvo niti vam pruža više novca. Najbolje je razmišljati o svojoj kreditnoj kartici kao o sredstvu za korišćenje onoga što već imate na svom tekućem računu. Ako imate sredstva na tekućem računu, možete koristiti kreditnu karticu za pristup tim sredstvima, pod uslovom da račun izmirite svakog mjeseca. Ako nemate dovoljno sredstava na računu, nemojte obavljati kupovinu.

Grafikon 27 pokazuje da se procenat posjedovanja kreditnih kartica razlikuje među regionima. U eurozoni taj procenat dostiže do 50%, dok u Sjevernoj Americi iznosi 68%. U Istočnoj Aziji i Latinskoj Americi zabilježene su znatno niže stope. Međutim, važno je napomenuti da se posjedovanje kreditnih kartica povećava širom svijeta. U periodu između 2011. i 2021. godine, posjedovanje kreditnih kartica među osobama starijim od 15 godina poraslo je globalno sa oko 15% na 25%.

Izvor: databank.worldbank.org.

Iako su kreditne kartice i njihovi elektronski ekvivalenti (digitalni novčanici poput PayPal-a i mobilne aplikacije za plaćanje poput Apple Pay-a) zgodni za korišćenje, oni su takođe i privlačni i skupi načini zaduživanja. Vaš preostali dug na kreditnoj kartici je kredit—dug koji mora biti vraćen. Budući da kreditne kartice omogućavaju lako gomilanje duga, one su potencijalno opasne. Neki ljudi izgleda nijesu u stanju da kontrolišu impuls za trošenjem kada na svojim karticama imaju neiskorišćen limit.⁽¹³²⁾ Ako imate ovaj problem, potrebno je da odmah preduzmete akciju! Prestanite koristiti kredit za troškove koje ne možete da priuštite. Uzmite makaze i isijecite sve svoje kreditne kartice. Ako to ne učinite, one će vas odvesti u finansijske neprilike.

Kupovina kreditnom karticom stvara iluziju da kupujete više s vašim novcem. Nepogrešivo, kada dođe račun, javlja se novo iskušenje: mogućnost da pošaljete malu uplatu koja pokriva kamatu plus mali dio glavnice i zadržite većinu svog novca za dodatne kupovine. Međutim, ako odaberete ovu opciju i nastavite povećavati svoje dugove, ubrzo ćete se suočiti sa ozbiljnim problemom—visokim kamatnim stopama na neplaćeni dug. Kamate od 15 do 18% ili više na dug po kreditnoj kartici uobičajene su u Sjedinjenim Američkim Državama i eurozoni.⁽¹³³⁾ U manje razvijenim tržištima stope su često mnogo veće. U vrijeme pisanja ovog teksta, ugledne banke u Kazahstanu su nudile potrošačke kreditne kartice sa godišnjom kamatnom stopom od 39,9%, dok je u Azerbejdžanu kamata iznosila 25%. Ove stope su mnogo više nego što većina ljudi, pa čak i uspješni investitori, mogu zaraditi na svojim štednjama i ulaganjima. Kao što ćemo vidjeti u narednim djelovima, možete postati bogati zarađujući 7% godišnje na svoja ulaganja. Nažalost, visoke kamatne stope na neplaćeni dug će imati suprotan efekat. Plaćanje od 15% do 18% na dug po kreditnoj kartici može odvesti čak i osobu sa dobrim prihodima u finansijske neprilike.

Razmotrimo primjer Ivana, mladog profesionalca koji odlučuje provesti nekoliko dana na Santoriniju. Putovanje košta 1.500 eura, što Ivan plaća svojom kreditnom karticom. Ali umjesto da plati cijeli iznos na kraju mjeseca, Ivan plaća samo minimalan iznos i tako nastavlja narednih deset godina dok konačno ne isplati dug. Koliko je Ivan platio za svoje putovanje uz pretpostavku kamatne stope od 18% koja se zaračunava za novac koji troši sa svoje kreditne kartice? Plaća 27 eura mjesečno tokom 120 mjeseci, ili ukupno 3.243 eura. Dakle, Ivan na kraju plaća svojoj kreditnoj kompaniji više nego dvostruko više od cijene putovanja, hotela, hrane i zabave.

Ivan je mogao otići na putovanje za znatno manje novca da je planirao unaprijed i da je počeo da štedi prije putovanja, umjesto da plaća kredit nakon putovanja. Štednjom od 75 eura mjesečno uz složenu kamatu od 5% godišnje (razmotrićemo složenu kamatu u dijelu 4.7) tokom 20 mjeseci, Ivan bi imao 1.560,89 eura za putovanje, umjesto da plaća 3.243 eura uključujući kamate za isto putovanje (ali obavljeno ranije) kreditnom karticom. Drugim riječima, štednjom i planiranjem svog putovanja umjesto korišćenjem duga po kreditnoj kartici, Ivan bi mogao otići na dva putovanja za manje od iznosa koji je na kraju platio za jedno putovanje na kredit.

Šta ako već imate znatan dug po kreditnoj kartici? Ako ste ozbiljni u vezi s postizanjem finansijskog uspjeha, prva stvar koju biste trebali uraditi, ako je moguće, jeste da taj dug otplatite iz ušteđevine. Ako nemate dovoljno ušteđevine, smanjite troškove. Iako bi bilo bolje da ste taj dug izbjegli, njegovo otplaćivanje pruža priliku da ostvarite vrlo visok povrat. Pretpostavimo da je kamatna stopa na dug 18%. Svaki euro koji sada uštedite kako biste smanjili dug po kreditnoj kartici efektivno donosi kamatnu stopu od 18%. Posmatrajte to ovako: ako uložite jedan euro u investiciju s prinosom od 18%, za godinu dana taj euro će povećati vašu neto vrijednost za 1,18 eura. Na isti način, ako uštedite jedan euro da biste otplatili dug po kreditnoj kartici, za godinu dana taj euro će takođe povećati vašu neto vrijednost za 1,18 eura. Vaš dug će biti toliko manji—prvo zbog eura koji ste uštedjeli i smanjili dug, a drugo zbog 18 centi kamate koje biste inače dugovali.

Da li se ikada isplati pojedincu ili porodici da kupi neki proizvod na kredit? Odgovor je „da“, ali samo ako je taj proizvod dugotrajan resurs i ako se pozajmljena sredstva otplate prije nego što taj resurs prestane biti od koristi. Na taj način plaćate za resurs dok ga koristite.

Veoma malo kupovina ispunjava ove kriterijume. Tri kategorije glavnih potrošačkih izdataka spadaju u ovu kategoriju: izdaci za stanovanje, automobil i obrazovanje. ko se pravilno održava, nova kuća može pružiti korisnu vrijednost tokom četrdeset ili pedeset godina. U takvim okolnostima, korišćenje najdužeg dostupnog stambenog kredita za finansiranje takve kupovine je sasvim razumno. Slično tome, ako se očekuje da automobil traje pet ili šest godina, nema ništa loše u tome da se njegovo finansiranje odvija tokom četiri godine.

Primijetite da govorimo o potrošačkim kupovinama, a ne o investicijama koje mogu biti potrebne za pokretanje posla, gdje očekujete da ćete zajam otplatiti iz profita svog preduzeća. Kada dugotrajni resursi i dalje generišu dodatni prihod ili pružaju vrijednu uslugu i nakon što su krediti koji su korišćeni za njihovu kupovinu otplaćeni, dio otplate kredita zapravo predstavlja oblik štednje i ulaganja, koji može povećati neto vrijednost domaćinstva. Kao što je slučaj s nekretninama, ulaganje u obrazovanje generalno pruža neto korist tokom dugog vremenskog perioda. Mladi ljudi koji ulažu u obrazovanje putem zaduživanja mogu ostvariti dividende u obliku većih prihoda. Investicija u obrazovanje biće dobra ako, tokom sljedećih dvadeset ili trideset godina, veći prihodi budu dovoljni da otplate pozajmljena sredstva. Ali ovdje postoje i rizici: ako dodatno obrazovanje ne poveća buduće prihode, ili barem ne značajno, može biti izuzetno teško otplatiti pozajmljena sredstva. (Napomena: Ovo pitanje će biti detaljnije razmotreno u poglavlju 4.11.)

Finansiranje stavke tokom perioda dužeg od vijeka trajanja tog resursa prisiljava vas da u budućnosti plaćate za nešto što vam više neće biti od koristi. Kao rezultat, bićete prisiljeni da smanjite svoju buduću potrošnju. Dalje, ova strategija povećava vašu zaduženost i učiniće vas siromašnijim u budućnosti.

Za većinu domaćinstava implikacije ovog pravila su jednostavne: nemojte pozajmljivati sredstva za finansiranje bilo čega osim stanovanja, automobila i obrazovanja ili za ulaganje u posao. Štaviše, pobrinite se da sredstva pozajmljena za kupovinu tih stavki budu vraćena prije isteka korisnog vijeka trajanja resursa/imovine. Primjena ovog jednostavnog pravila pomoći će vam da se klonite finansijskih problema.

Kako možete znati da li pametno upravljate svojim kreditima i dugovima? Evo dva opšta pravila. Prvo, nijedna mjesečna otplata duga ne bi trebala biti veća od 28% vašeg mjesečnog bruto prihoda. Drugo, sve kombinovane mjesečne otplate duga ne bi trebale biti veće od 36% vašeg mjesečnog bruto prihoda. Čak i ako se pridržavate ovih pravila, vaš kreditni skor je primarni pokazatelj. Brojne korporacije izračunavaju i pružaju kreditne skorove na osnovu različitih modela. Ovi modeli se mogu razlikovati u opsegu bodovanja, algoritmima i faktorima koji se uzimaju u obzir, ali svi oni imaju za cilj procijenu kreditne sposobnosti pojedinca. U Sjedinjenim Američkim Državama, FICO skor, rezultat koji je kreirala korporacija Fair Isaac je najčešće korišćen pokazatelj. Sa opsegom od 300 do 850, koristi se od strane banaka i drugih finansijskih institucija za procjenu rizika i određivanje kamatne stope koju ćete plaćati na kredite. Drugi globalni pružalac kreditnih informacija i analitike je Experian. Njegov kreditni skor je prilagođen evropskom tržištu. Experian skor procjenjuje kreditnu sposobnost pojedinca na osnovu više faktora, uključujući istoriju plaćanja, korišćenje kredita i raznovrsnost kredita. Održavanje konstantno visokog rezultata će povećati vaš potencijal za izgradnju bogatstva.

Primijetite da smo u ovom dijelu gotovo isključivo govorili o zaduživanju kod formalnih, legalnih institucija poput banaka (ili mikrofinansijskih institucija koje mogu finansirati investicione zajmove). Naravno, postoje i drugi izvori kredita. Porodice često pozajmljuju jedne drugima, naročito kada mlada osoba ide na univerzitet, osniva porodicu ili započinje posao. Takva solidarnost je pohvalna iako je ponekad i pomalo rizična. Zbog toga je važno da svi uključeni razumiju očekivanja o vraćanju duga i druge uslove, kako bi se izbjegli kasniji nesporazumi i stresovi. Kratkoročne, neformalne pozajmice među prijateljima i komšijama često su dio zajedničkog života u zemljama u razvoju.

Najvažnije je da izbjegavate oslanjanje na sumnjive ličnosti poput „kamataša“ koji pozajmljuju novac po izuzetno visokim kamatama očajnim dužnicima, koji se veoma često nikad ne mogu osloboditi tereta stalno narastajućeg duga. Čak i uz pažljivo planiranje, vanredne situacije se događaju. Ako niste imali sreće (recimo desila vam se saobračajna nezgoda), znajte da je pomoć prijatelja, porodice ili zajednice uvijek na raspolaganju.