Dio 2.6: Odgovorna fiskalna politika

Kada visoke poreske stope uzimaju veliki dio prihoda, motivacija za rad i produktivno korišćenje resursa opadaju. Granična poreska stopa je posebno važna. Granična (marginalna) poreska stopa predstavlja rast poreza koji plaćate na svaku jedninicu povećanja prihoda. Na primjer, ako je vaša marginalna poreska stopa 25%, porezi će uzeti 25 odsto svakog dodatnog iznosa koji zaradite. Dakle, ako zaradite dodatnih 100 dolara, zadržavate samo 75 dolara. Ako marginalna poreska stopa poraste na 40%, zadržavate samo 60 dolara od dodatnih 100 dolara zarade. Kako marginalne poreske stope rastu, udio dodatne zarade koji ostaje ljudima opada.

Postoje tri glavna razloga zašto visoke marginalne poreske stope smanjuju proizvodnju i prihod. Prvo, one destimulišu radni angažman. Kada marginalne poreske stope dosegnu 55% ili 60%, a pojedinci zadrže manje od polovine svoje dodatne zarade, neki će reagovati smanjivanjem radnih sati, ranijim odlaskom u penziju, preuzimanjem poslova u mjestima sa nižim poreskim stopama ili češćim uzimanjem dužih odmora. Neki, posebno oni koji imaju zaposlene supružnike, mogu odlučiti da potpuno napuste radnu snagu. Drugi će biti izbirljiviji u prihvatanju poslova dok su nezaposleni, odbijati preseljenje radi posla ili veće plate, ili odustati od obećavajućih, ali rizičnih poslovnih poduhvata. Zbog visokih poreskih stopa, takve aktivnosti jednostavno možda neće biti vrijedne truda.

Visoke marginalne poreske stope takođe smanjuju povrat od obrazovanja, što vodi ka manjem ulaganju u ljudski kapital. Visoki porezi čak mogu natjerati najproduktivnije građane jedne zemlje da se presele u države sa nižim poreskim stopama. Ovakve reakcije smanjuju veličinu i produktivnost radne snage, uzrokujući pad proizvodnje. Marginalne poreske stope razlikuju se među zemljama. Marginalna poreska stopa u Rumuniji iznosi 10%, u Jermeniji i Gruziji 20%, u Poljskoj je 32% ako poreski obveznik zarađuje više od 120.000 zlota godišnje, dok u Francuskoj može iznositi čak 45% za prihode veće od 177.107 eura, prema podacima iz 2023. godine.

Naravno, većina ljudi neće odmah napustiti posao niti raditi manje posvećeno ako im se poveća marginalna poreska stopa. Osoba sa godinama obuke za određeno zanimanje vjerovatno će nastaviti da radi—i to naporno—posebno ako se nalazi u fazi života kada ostvaruje najveće prihode. Međutim, mnogi mlađi ljudi, koji još nijesu napravili skupe investicije u specijalizovanu obuku, biće obeshrabreni da to učine jer će im dodatni prihod donositi sve manje koristi. Stoga će se neki negativni efekti visokih poreskih stopa na radnu angažovanost osjetiti u budućnosti, jer kada ti mladi ljudi ostare, neće biti toliko produktivni koliko bi inače mogli biti.

Visoke poreske stope takođe će natjerati neke ljude da se prebace na aktivnosti u kojima su manje produktivni. Zamislimo, na primjer, da visoki porezi podignu cijene koje naplaćuju vješti moleri, jer oni žele da nadoknade smanjenu vrijednost dodatne zarade. Neki potencijalni kupci će reagovati tako što će sami farbati svoje kuće, iako nemaju potrebne vještine da to efikasno urade. Bez visokih poreskih stopa, profesionalni moler bi obavio posao po pristupačnoj cijeni, omogućavajući vlasnicima kuća da svoje vrijeme posvete poslovima za koje su bolje kvalifikovani. Ovakvi porezno iskrivljeni podsticaji dovode do rasipanja resursa i ekonomske neefikasnosti.

Drugo, visoke marginalne poreske stope smanjuju i nivo i efikasnost formiranja kapitala. Visoki porezi odbijaju strane investicije i primoravaju domaće investitore da traže projekte u inostranstvu, u zemljama gdje su i porezi i troškovi proizvodnje niži. To smanjuje investicije u zemlji i dostupnost produktivne opreme, koja je ključna za ekonomski rast. Kao rezultat toga, rast produktivnosti radnika i njihovih zarada u budućnosti biće manji.

Treće, visoke marginalne poreske stope podstiču pojedince da konzumiraju proizvode za koje se trošak može odbiti od poreza umjesto umjesto dobara koja se ne mogu odbiti, iako su dobra koja se ne mogu odbiti poželjnija. Često to rade kupovinom robe za svoje kompanije, jer su poslovni troškovi generalno odbijaju od poreza. Pojedinci koji ih kupuju ne plaćaju njihov pun trošak, jer te kupovine smanjuju poreze koje bi inače morali da plate. Poreski obveznici koji se suočavaju s visokim marginalnim poreskim stopama trošiće više novca na ovakve robe koje se odbijaju od poreza, na primjer na luksuzne kancelarije, ekstravagantne konferencije, poslovne zabave i automobile koje obezbjeđuje firma. Zbog toga što ovakvi troškovi smanjuju poreze, ljudi će često kupovati proizvode koje inače ne bi kupili kada bi morali da snose njihov pun trošak. Rasipanje resursa i neefikasnost su nuspojave visokih graničnih poreskih stopa i pogrešnih podsticaja koje one stvaraju.

Prodaja luksuznog automobila Rolls-Royce, proizvedenog u Velikoj Britaniji, tokom 1970-ih godina pruža upečatljiv primjer ove pojave. U tom periodu, granične poreske stope na dohodak za one s najvišim primanjima u Ujedinjenom Kraljevstvu dostigle su nevjerovatnih 98%. Međutim, vlasnik firme koji je bio obavezan da plati taj porez mogao je kupiti automobil i taj trošak bi mu bio priznat kao porezno priznati poslovni trošak. Zašto onda ne bi kupio egzotičan, skuplji automobil? Kupovina bi smanjila profit vlasnika za cijenu automobila – recimo, 100.000 funti. Međutim, s obzirom na graničnu poresku stopu od 98%, poreska olakšica od 100.000 funti smanjila bi poresku obavezu vlasnika za 98.000 funti. Dakle, neto trošak luksuznog automobila za vlasnika iznosio bi samo 2.000 funti. U suštini, država je pokrivala 98% troškova automobila kroz izgubljene poreske prihode. Kada je Ujedinjeno Kraljevstvo smanjilo maksimalnu marginalnu poresku stopu na 70%, prodaja Rolls-Royce automobila značajno je opala. Nakon ovog smanjenja stope, automobil od 100.000 funti vlasnika je koštao ne 2.000, već 30.000 funti. Niže marginalne poreske stope učinile su ove automobile znatno skupljim za bogate Britance, koji su odgovorili smanjenjem kupovine.

Smanjenje poreskih stopa, posebno visokih stopa, može povećati podsticaje za zaradu i poboljšati efikasnost korišćenja resursa. Sjedinjene Američke Države su imale tri velika smanjenja poreskih stopa: smanjenja stopa tokom 1920-ih nakon Prvog svjetskog rata, Kennedyjeve poreske reforme 1960-ih, i Reaganove poreske reforme 1980-ih. Sva tri su bila praćena snažnim i dugotrajnim rastom realnog bruto domaćeg proizvoda (prilagođenog za inflaciju).

Još jedan značajan primjer zemlje koja je doživjela znatan ekonomski rast nakon smanjenja poreza je Irska. Tokom kasnog 20. i ranog 21. vijeka, Irska je sprovela niz poreskih reformi koje su igrale ključnu ulogu u transformaciji njene ekonomije u jednu od najbrže rastućih u svijetu, period koji je često nazivan erom "Keltski tigar". Estonija pruža još jedan upečatljiv primjer zemlje koja je doživjela značajan ekonomski rast nakon poreskih reformi, posebno uvođenjem sistema jedinstvene stope poreza na dohodak i drugih inovacija vezanih za poreze početkom 2000-ih.

Smanjenje poreskih stopa takođe je sprovedeno kako bi se podstakao ekonomski rast u postkomunističkim zemljama, poput Gruzije i Jermenije. Između 2005. i 2008. godine, gruzijska vlada sprovela je značajne reforme poreskog zakonodavstva. Dvadeset i jedan različit porez koji je postojao 2004. godine smanjen je na samo šest do 2005. godine. Počevši od 2009. godine, vlada je dodatno pojednostavila poreze ukidanjem socijalnog poreza i uvođenjem jedinstvenog poreza na lični dohodak, smanjujući graničnu stopu poreza na dohodak sa 32% na 20%. Jermenska vlada sprovela je značajne poreske reforme 2020. godine. Porez na lični dohodak smanjen je na jedinstvenu stopu od 20% do 2023. godine, sa progresivnog sistema u kojem su stope dostizale i do 36%. Zaista, tranzicione ekonomije dominiraju među zemljama s najnižim maksimalnim stopama poreza na lični dohodak u svijetu. Tu spadaju Bosna i Hercegovina, Kazahstan, Kosovo, Kirgistan, Rumunija i Turkmenistan, koje sve imaju maksimalnu poresku stopu na dohodak od 10% od 2024. godine.⁽⁵⁹⁾

Nasuprot tome, značajno povećanje poreza može imati katastrofalan uticaj na ekonomiju. Na primjer, krajem 1970-ih godina, Ujedinjeno Kraljevstvo suočilo se s ozbiljnim ekonomskim izazovima. Vlada je, pokušavajući da se izbori s inflacijom i budžetskim deficitom, sprovela niz povećanja poreza. Ove mjere uključivale su podizanje stopa poreza na dohodak na veoma visoke nivoe, pri čemu je najviša stopa poreza na dohodak od rada dostigla 83%, dok je nevjerovatnih 98% primjenjivano na dohodak koji ne potiče od rada (kao što su dividende i kamate).

Ove visoke poreske stope obeshrabrile su rad, ulaganje i inovacije. Mnogi visokokvalifikovani radnici i stručnjaci bili su demotivisani da rade više ili investiraju zbog značajnog dijela svog prihoda koji je država uzimala. Ujedinjeno Kraljevstvo je doživjelo odliv kapitala, jer su preduzeća i pojedinci preusmjeravali svoja ulaganja u poreski povoljnije sredine. Ekonomija je stagnirala, uz nizak rast i trajnu visoku inflaciju. Poresko opterećenje doprinijelo je nedostatku ekonomske dinamičnosti i smanjenju ukupne konkurentnosti britanske ekonomije. Ekonomska kriza kulminirala je tokom tzv. "Zime nezadovoljstva" 1978–1979,⁽⁶⁰⁾ obilježene masovnim štrajkovima i nemirima u javnom sektoru zbog nezadovoljstva ograničenjima plata, visokim porezima i pogoršanim javnim uslugama. Situacija je na kraju dovela do značajnih političkih i ekonomskih reformi 1980-ih pod premijerkom Margaret Tačer, koja je sprovela politike smanjenja poreskih stopa, deregulacije ekonomije i podsticanja privatnog preduzetništva.

Kao drugi primjer, poreska politika u Sjedinjenim Američkim Državama tokom Velike depresije naglašava štetne posljedice koje povećanja poreza mogu imati na ekonomiju. U nastojanju da smanji savezni budžetski deficit 1932. godine, administracija republikanca Huvera i demokratski Kongres donijeli su najveće povećanje poreskih stopa u mirnodopskom periodu u istoriji Sjedinjenih Država. Najniža granična poreska stopa na lični dohodak povećana je sa 1,5% na 4%. Na najvišem dijelu prihodne skale, najviša marginalna poreska stopa povećana je sa 25% na 63%. U suštini, poreske stope na lični dohodak više su nego udvostručene u jednoj godini! Ovo ogromno povećanje poreza smanjilo je dohodak domaćinstava nakon oporezivanja i motivaciju za zaradu, potrošnju, štednju i investiranje. Rezultati su bili katastrofalni. U 1932. godini, realna proizvodnja pala je za 13%, što je bio najveći godišnji pad tokom ere Velike depresije. Nezaposlenost je porasla sa 15,9% u 1931. godini na 23,6% u 1932. Samo četiri godine kasnije, administracija Ruzvelta ponovo je povećala poreze, podižući najvišu marginalnu stopu na 79% 1936. godine. Tako su tokom druge polovine 1930-ih, visokoprimajući pojedinci mogli zadržati samo 21 cent od svakog dodatnog dolara koji su zaradili. (Zanimljivo je uporediti riječi kandidata Ruzvelta predstavljene na početku ovog dijela sa poreskom politikom sprovedenom tokom njegovog predsjedništva.) Nekoliko drugih faktora, uključujući ogromno smanjenje novčane mase i veliki porast carinskih stopa, doprinijelo je i težini i dužini Velike depresije. Međutim, jasno je da su povećanja poreza administracija Huvera i Ruzvelta igrala ključnu ulogu u ovom tragičnom poglavlju američke istorije.⁽⁶¹⁾

Porezi na dohodak (i lični i korporativni) nijesu jedini porezi koji mogu narušiti podsticaje i uticati na efikasnost funkcionisanja ekonomije. Indeks poslovanja Svjetske banke procjenjuje regulatorno okruženje i njegov uticaj na poslovanje u 190 zemalja. Ključna komponenta ovog indeksa fokusira se na mjerenje poreskog opterećenja sa kojim se suočavaju preduzeća, procjenjujući kako direktni finansijski uticaj poreskih stopa, tako i administrativnu složenost poštovanja poreskih propisa. Ovaj segment indeksa ispituje ukupan broj plaćenih poreza, metode plaćanja, vrijeme potrebno za ispunjenje poreskih obaveza, kao i ukupnu stopu po kojoj se oporezuje profit.⁽⁶²⁾

Za 2019. godinu, među najpovoljnijim zemljama u smislu poreza nalaze se one koje bismo očekivali, poput Hong Konga, Singapura, Novog Zelanda, Irske i Finske (uz neke male države Perzijskog zaliva gdje prihodi od nafte znače gotovo nikakve poreze na preduzeća). Najlošije ocijenjeni uključuju Venecuelu, Somaliju, Boliviju, Čad i Centralnoafričku Republiku. Među postkomunističkim zemljama, najmanje opterećujući poreski sistemi nalaze se u Estoniji (12. mjesto), Gruziji (14. mjesto), Letoniji (16. mjesto) i Litvaniji (18. mjesto).⁽⁶³⁾ Prosječna ekonomija u tranziciji rangirana je na 67. mjestu, otprilike na istom nivou kao Grčka, što svakako nije model za oponašanje. Ovi rezultati ne mogu se samo objasniti niskim stopama poreza na lični dohodak o kojima smo ranije govorili, jer porezi na dohodak nijesu jedini porezi koje vlade nameću. Ostali uključuju poreze na dodatu vrijednost (PDV), poreze za socijalno osiguranje, poreze na nasljedstvo (smrt) i korporativne poreze.

Efekti obeshrabrivanja koje uzrokuju visoke granične poreske stope ne predstavljaju problem za one sa visokim prihodima. Mnogi ljudi sa relativno niskim primanjima takođe se suočavaju sa visokim implicitnim graničnim poreskim stopama. Nazivamo ih „implicitnim“ jer uključuju i dodatne poreze i gubitak transfernih beneficija kako prihod raste. Na primjer, zamislite da se prihod pojedinca poveća sa 20.000 na 30.000 dolara, a kao rezultat toga, porezi na dohodak i doprinosi za osiguranje uzimaju 30% dodatne zarade. Nadalje, zbog ovog povećanja prihoda, pojedinac gubi 5.000 dolara beneficija koje dobija kroz subvencije za hranu, besplatnu zdravstvenu zaštitu, dječiji vrtić i druge transferne programe. Kao rezultat toga, pojedinac se suočava sa implicitnom graničnom poreskom stopom od 80%! Trideset posto dolazi u obliku većeg poreskog računa, a dodatnih 50% dolazi od izgubljenih beneficija. Ljudi u ovoj situaciji koji zarade dodatnih 10.000 dolara zadrže samo 20% tog iznosa. Očigledno, ovo će značajno smanjiti njihov podsticaj za zaradu i otežati mogućnost povećanja prihoda. O ovom pitanju ćemo se detaljnije baviti u dijelu 3, u dijelu 3.8, kada budemo ispitivali uticaj transfernih programa na stopu siromaštva.

U zaključku, ekonomske analize ukazuju da su visoke poreske stope, uključujući implicitne stope koje odražavaju gubitak transfernih beneficija, štetne. One smanjuju produktivne aktivnosti, ometaju zapošljavanje i ulaganja, te podstiču rasipničko korištenje resursa. One su prepreka prosperitetu i rastu prihoda. Nadalje, veliki porasti poreskih stopa tokom perioda negativnog ili slabog rasta mogu imati katastrofalan uticaj. Stoga, ako želimo da maksimalno iskoristimo svoje resurse, poreske stope, posebno granične stope, moraju biti niske.