Dio 1.8: „Nevidljiva ruka“ unapređuje opšte dobro

„Svaki pojedinac neprestano se trudi da pronađe najpovoljniju upotrebu za svaki kapital kojim raspolaže. Uistinu, u svom djelovanju ima na umu samo sopstvenu korist, a ne korist društva. Ali težnja ka sopstvenoj koristi prirodno, ili bolje reći nužno, vodi ka preferiranju onih aktivnosti koje su najkorisnije za društvo. . . . On ima namjeru samo da ostvari sopstveni dobitak, ali ga u tome, kao i u mnogim drugim slučajevima, vodi ‘nevidljiva ruka’ da unaprijedi cilj koji nije bio dio njegove namjere.“⁽⁸⁾

Sopstveni interes je snažan podsticaj. Kako je Adam Smit odavno primijetio, kao da ih vodi nevidljiva ruka, pojedinci motivisani sopstvenim interesima imaju snažan podsticaj da preduzimaju aktivnosti koje unapređuju opšti prosperitet zajednice ili nacije. „Nevidljiva ruka“ na koju se Smit poziva jeste sistem cijena. Pojedinac „ima namjeru samo da ostvari sopstveni dobitak“, ali ga nevidljiva ruka tržišnih cijena usmjerava ka ostvarenju ciljeva drugih, doprinoseći većem prosperitetu.

Princip „nevidljive ruke“ može biti težak za shvatiti. Prirodna je tendencija da vjerujemo kako se odgovarajući ishodi mogu postići samo kada neko rukovodi procesom ili kada uputstva dolaze od strane neke centralizovane vlasti. Ipak, Adam Smit je tvrdio da težnja ka sopstvenoj koristi stvara uređeno društvo u kojem se tražnja rutinski zadovoljava bez centralnog planiranja. Taj poredak nastaje jer, kada postoje privatna svojina i sloboda razmjene, tržišne cijene usmjeravaju pojedince motivisane sopstvenim interesima ka akcijama koje unapređuju opšte dobro. Jedan statistički podatak – trenutna tržišna cijena određenog dobra ili usluge – pruža kupcima i prodavcima sve što im je potrebno da usklade svoje akcije sa preferencijama i izborima drugih. Tržišne cijene su rezultat izbora miliona potrošača, proizvođača i snabdjevača resursima. Cijene odražavaju informacije o preferencijama potrošača, troškovima i pitanjima vezanim za vrijeme, lokaciju i okolnosti – informacije koje u svakom velikom tržištu nadilaze razumijevanje bilo koje pojedinačne osobe ili centralne vlasti.

Jeste li se ikada zapitali zašto vaše lokalne prodavnice imaju približno odgovarajuće količine mlijeka, hljeba, povrća i drugih proizvoda? Dovoljno da su gotovo uvijek dostupni, ali ne toliko da dođe do velikog kvarenja i rasipanja? Kako je moguće da se frižideri, automobili i tableti, proizvedeni na različitim mjestima širom svijeta, nađu na vašem lokalnom tržištu u količinama koje odgovaraju željama potrošača? Naravno, imajući u vidu visoke troškove njihove proizvodnje. Svi bismo željeli više kada bi se proizvodili besplatno ili kada bi nam ih neko (možda vlada) poklanjao. Nažalost, skoro ništa što cijenimo ne može se proizvesti bez troškova, osim možda ljubavi i smijeha, pa „besplatni ručkovi“ nikada nijesu zaista besplatni – uvijek ih neko drugi plaća. Gdje je tehnički priručnik za firme da postignu ovo? Naravno, takav priručnik ne postoji. Nevidljiva ruka tržišnih cijena obavlja taj zadatak. Ona usmjerava pojedince motivisane sopstvenim interesima ka kooperativnoj akciji i usklađuje njihove izbore putem signala cijena, kako je objašnjeno u Dijelu 1.6.

F. A. Hajek dobitnik Nobelove nagrade iz 1974. godine nazvao je tržišni sistem „čudom“. Jedan jedini indikator, tržišna cijena, spontano nosi toliko informacija da usmjerava kupce i prodavce ka donošenju odluka koje im pomažu da dobiju ono što žele.⁽⁹⁾ Tržišna cijena proizvoda odražava hiljade, pa čak i milione odluka donesenih širom svijeta od strane ljudi koji uopšte nijesu svjesni što drugi ljudi rade. Za svaki proizvod ili uslugu, tržište djeluje poput mreže koja odašilje cjenovni signal koji svim učesnicima daje i potrebne informacije i podsticaj da djeluju u skladu sa tim informacijama.

Kroz ljudsku istoriju, nijedna osoba niti centralna vlast nijesu bile sposobne da prikupe ili razmotre sve informacije potrebne za koordinaciju miliona potrošača i proizvođača na način na koji to čine tržišta. Međutim, tržišne cijene sadrže te informacije i to u destilovanom obliku. One usmjeravaju proizvođače i snabdjevače resursima ka proizvodnji onih stvari koje potrošači najviše cijene (u odnosu na njihove troškove). Nijedna sila ne mora prisiljavati poljoprivrednike da uzgajaju jabuke, niti građevinske firme da grade kuće, niti proizvođače namještaja da proizvode stolice. Kada cijene ovih i drugih proizvoda pokažu da ih potrošači cijene jednako ili više od troškova proizvodnje, proizvođači koji teže sopstvenom dobitku će ih proizvesti.

Nije potrebno da iko podsjeća proizvođače da traže i koriste metode proizvodnje sa nižim troškovima. Sopstveni interes, usmjeren tržišnim cijenama, pruža proizvođačima podsticaj da pronađu najbolju kombinaciju resursa i najefikasnije metode proizvodnje. Niži troškovi znače veći profit, zbog čega se svaki proizvođač trudi da smanji troškove i poveća kvalitet. Zapravo, konkurencija ih gotovo primorava da to rade. U savremenoj ekonomiji, kooperacija koja proizilazi iz sopstvenog interesa usmjerenog nevidljivom rukom tržišnih cijena zaista je zadivljujuća.

Sljedeći put kada budete spremali lijepu večeru, razmislite o svim ljudima koji su vam to omogućili. Malo je vjerovatno da je bilo ko od njih – od proizvođača traktora do poljoprivrednika, vozača kamiona ili prodavca u prodavnici – bio motivisan brigom o tome da vi imate prijatnu večeru uz najniže moguće troškove. Međutim, tržišne cijene su dovele njihove interese u sklad sa vašim. Poljoprivrednici koji uzgajaju najbolje goveđe meso ili ćurke dobijaju više cijene. Vozači kamiona i prodavci u prodavnicama zarađuju više novca ako njihove proizvode dostave svježe i u dobrom stanju potrošačima, uvijek koristeći najniže troškove za postizanje tih ciljeva. Doslovno desetine hiljada ljudi, od kojih većinu nikada nećemo sresti, doprinose tome da svaki od nas može da uživa u asortimanu dobara koji je daleko veći od onoga što bismo mogli proizvesti sami.

Štaviše, nevidljiva ruka djeluje tako tiho i automatski da red, saradnju i ogroman asortiman dobara koji su nam dostupni shvatamo zdravo za gotovo. Iako često nedovoljno cijenjena, kombinacija sopstvenog interesa i nevidljive ruke je snažna sila ekonomskog napretka.