Politika i međunarodna trgovina

Autor: Dwight Lee

Pitanje za razmišljanje: Zašto države naplaćuju porez i guše trgovinu?

Argumenti u korist slobodne trgovine su neosporni, kako teoretski, tako i empirijski, kada se primijene koncepti oportunitetnih troškova i komparativne prednosti. Čak i ako ljudi u jednoj zemlji ima apsolutnu prednost u proizvodnji svega, oni i dalje imaju koristi od strane trgovine jer ne mogu imati komparativnu prednost u proizvodnji svega.

Brojni empirijski dokazi potvrđuju teorijske argumente u korist slobodne trgovine. Što više zemlje dozvoljavaju da međunarodna trgovina usmjerava njihovu proizvodnju prema njihovim komparativnim prednostima, to više napreduju u odnosu na one koje ograničavaju trgovinu. Uprkos ovim dokazima, gotovo nijedna zemlja nije slijedila politiku potpuno slobodne trgovine. Uz rijetke i obično kratkotrajne izuzetke, vlade smanjuju ekonomsku produktivnost i blagostanje svojih građana nametanjem carina ili kvota na uvoz. Zašto? Odgovor na to pitanje cilj je ovog eseja.

Saradnja vs. konfiskacija

S obzirom na prednosti slobodne trgovine, nijedna vlada ne bi postavljala prepreke za uvoz ako bi politički proces omogućio isti stepen društvene saradnje kao tržišni proces. Kada se trgovinska ograničenja ukinu, potrošači imaju koristi, ali neki radnici i investitori gube, većina privremeno, ali neki trajno. Čak i oni koji bi trajno izgubili zbog ukidanja zaštite za njihovu industriju, bili bi u boljoj poziciji da žive u ekonomiji sa potpuno slobodnom trgovinom nego u onoj gdje su sve domaće industrije zaštićene. Iako pojedinci mogu imati koristi od zaštite svoje industrije, izgubili bi mnogo više kao potrošači zbog zaštite svih drugih industrija.

Oni koji rade u industriji izloženoj intenzivnoj stranoj konkurenciji željeće da ih vlada zaštiti, pod uslovom da ne moraju uzeti u obzir troškove koje ta zaštita nameće drugima. Međutim, protekcionizam ne bi postojao kada bi industrija morala snositi te troškove, jer je teret za potrošače uvijek veći od koristi koje zaštićena industrija dobija.

Nažalost, kada ljudi dobijaju beneficije od vlade, ne moraju plaćati cijene koje odražavaju njihove troškove, kao što to čine za beneficije koje dobijaju na tržištu. Saradnja na tržištu proizlazi iz njegove sposobnosti da prikuplja, objedinjuje i prenosi troškove, koji su raspoređeni među mnogim ljudima, kako bi ih uzeli u obzir oni koji su za njih odgovorni. Nasuprot tome, kada su troškovi politički obezbijeđenih beneficija rasprše na mnoge ljude, ti se troškovi obično zanemaruju troškovi obično budu zanemareni. Tako vlada često postaje sredstvo putem kojeg ljudi mogu ostvariti ličnu korist putem prisvajanja-konfiskacije, a ne saradnje.

Slabost većine

Trgovinska ograničenja usmjeravaju koristi na mali broj ljudi u zaštićenoj industriji, dok se troškovi ravnomjerno raspoređuju na cijelu potrošačku javnost. S obzirom na to da se troškovi trgovinskog ograničenja šire na milione potrošača, malo njih, ako iko, će biti svjestan dodatnih iznosa koje plaćaju za zaštićeni proizvod. Uostalom, potrošači kupuju stotine različitih proizvoda, a blago povećanje cijene jednog proizvoda obično ima mali uticaj na blagostanje pojedinca. Čak i ako potrošač primijeti dodatni trošak, rijetko će znati da je uzrokovan trgovinskim ograničenjem. A čak i ako nekim slučajem shvati razlog tog dodatnog troška, imaće malo motivacije da politički reaguje. Čak i kada bi se moglo eliminisati trgovinsko ograničenje, trud bi je mogao koštati koliko i samo ograničenje, ili čak više. Iako bi ukupna korist od uklanjanja ograničenja bila ogromna, većina te koristi bi otišla drugim potrošačima, bez obzira na to da li su oni preduzeli političku akciju ili ne. Osim toga, politička akcija pojedinca vjerovatno neće donijeti rezultat ako djeluje samostalno.

Naravno, ako bi veliki procenat potrošača djelovao ujedinjeno, sigurno bi imali odlučujući politički uticaj. Međutim, zbog toga što je broj potrošača tako veliki, a svaki od njih ima vrlo mali interes u ishodu, gotovo je nemoguće organizovati ih za političku akciju. Kao što je često slučaj, što je veći broj ljudi pogođenih nekom politikom, to je njihov politički uticaj slabiji.

Moć nekolicine

S druge strane, zato što relativno mali broj ljudi ima koristi od trgovinskog ograničenja, oni će biti veoma djelotvorni u lobiranju za njega. Korist za svakog pojedinca biće značajna, i svako od njih biće svjestan i svoje dobiti i izvora te dobiti. Takođe, zbog malog broja korisnika, relativno ih je lako organizovati za političku akciju. Zapravo, oni će najčešće već biti organizovani kroz industrijske i profesionalne asocijacije.

Kada se razmatra trgovinsko ograničenje, političari će čuti mnogo glasova onih koji ga podržavaju, a malo ili nimalo, od onih koji su njime oštećeni. Rezultat je pristrasnost prema obezbjeđivanju koncentrisanih koristi uz ignorisanje mnogo većih, ali raspršenih troškova. Stoga se često dešava da što je manji broj ljudi koji imaju koristi od neke politike, to je snažniji njihov politički uticaj u njenu korist.

Mali, organizovani interesni krugovi često uspijevaju da ostvare koristi na račun šire javnosti kroz trgovinska ograničenja (kao i mnoge druge politike posebnih interesa), što dovodi do slabe društvene saradnje kroz politički proces. Iz tog razloga, vlada često predstavlja stalnu prijetnju društvenoj saradnji koja proizilazi iz slobodno-tržišnih aktivnosti.

Razmatranje nekih troškova

Troškovi trgovinskih ograničenja često su teži za prepoznati nego što to izgleda na prvi pogled. Razmislite o ograničenjima uvoza čelika. Malo ljudi kupuje čelik direktno. Umjesto toga, oni ga plaćaju indirektno kada kupuju proizvode napravljene od čelika. Takođe, kada ograničenja uvoza povećaju cijene čelika, smanjuju se mogućnosti za zapošljavanje u industrijama koje koriste čelik kao osnovni materijal.

Ljudi koji ne uspiju da pronađu posao zbog trgovinskog ograničenja rijetko će znati da je to razlog. Procjenjuje se da bi ograničavanje uvoza čelika na 15% tržišta u SAD koštalo američke potrošače 189.000 dolara godišnje za svako sačuvano radno mjesto u industriji čelika. Štaviše, za svako radno mjesto sačuvano u industriji čelika, bilo bi izgubljeno preko 3,5 radnih mjesta u drugim američkim industrijama zbog viših cijena čelika.⁽¹⁾

Zaključna pitanja: Šta dovodi do veće društvene saradnje: tržišta ili djelovanje vlade? Da li stepen društvene saradnje utiče na ekonomski napredak i životni standard ljudi? Objasnite svoj odgovor.