Ja, Olovka, moje porodično stablo

Autor: Leonard E. Read

Pitanje za razmišljanje: Dok čitate ovaj dokument, objasnite kako tržišta formiraju mrežu koja podstiče i usmjerava milione ljudi da međusobno sarađuju.

Ja sam obična olovka — drvena olovka poznata svim dječacima i djevojčicama, kao i odraslima koji znaju da čitaju i pišu.

Pisanje je i moj poziv i moja strast; to je sve što radim.

Možda se pitate zašto bih pisala rodoslov. Pa, za početak, moja priča je zanimljiva. Pored toga, ja sam misterija — više od drveta, zalaska sunca ili čak munje. Nažalost, oni koji me koriste uzimaju me zdravo za gotovo, kao da sam puka slučajnost bez ikakve pozadine. Ovakav nadmeni stav spušta me na nivo svakodnevnog, običnog. To je oblik ozbiljne greške u kojoj čovječanstvo ne može predugo da istraje bez posljedica. Mudri G. K. Chesterton je primijetio: "Propadamo zbog nedostatka čuđenja, a ne zbog nedostatka čuda."

Ja, Olovka, iako izgledam jednostavno, zaslužujem vaše divljenje i čuđenje, tvrdnja je koju ću pokušati da dokažem. Zapravo, ako me možete razumjeti — ne, to je previše tražiti od bilo koga — ako možete postati svjesni čuda koje simbolizujem, možete pomoći u očuvanju slobode koju čovječanstvo, nažalost, gubi. Imam važnu lekciju da podučim. I mogu vas toj lekciji naučiti bolje nego što to mogu automobil, avion ili mašina za pranje suđa, jer — pa, zato što izgledam tako jednostavno.

Jednostavno? A ipak, nijedna osoba na ovoj zemlji ne zna kako da me napravi. Ovo zvuči fantastično, zar ne? Posebno kada se uzme u obzir da se godišnje u SAD proizvede oko jedne i po milijarde primjeraka mene.

Uzmite me i pogledajte. Šta vidite? Na prvi pogled, ne mnogo – tu su malo drveta, lak, štampana oznaka, grafitna jezgra, komadić metala i gumica..

Brojni preci

Baš kao što ne možete daleko pratiti svoje porodično stablo, tako ni ja ne mogu imenovati i objasniti sve svoje pretke. Ali želim vam predstaviti dovoljno njih kako bih vam dočarala bogatstvo i složenost svog porijekla.

Moje porodično stablo počinje sa onim što je u stvari drvo, cedar ravnih godova koji raste u sjevernoj Kaliforniji i Oregonu. Sada razmislite o svim testerama kamionima, užadima i bezbrojnim drugim alatima koji se koriste za sječu i transport cedrovih trupaca do željezničkog kolosijeka. Razmislite o svim ljudima i bezbrojnim vještinama koje su bile potrebne za njihovu izradu: od iskopavanja rude, proizvodnje čelika i njegove prerade u testere, sjekire i motore; uzgoja konoplje i njenog prolaska kroz sve faze dok ne postane snažno i teško uže; do logorskih kampova sa svojim krevetima i menzama, kuhinjama i uzgojem sve hrane. Pa hiljade ljudi imalo je udjela čak i u svakoj šoljici kafe koju drvosječe popiju!

Trupci se transportuju do pilane u San Leandru u Kaliforniji. Možete li zamisliti ljude koji izrađuju platformne vagone, šine i lokomotive, kao i one koji konstruišu i instaliraju komunikacione sisteme povezane s time? Ovi mnogobrojni ljudi su među mojim precima.

debljine manje od četvrtine inča. Ove letvice se suše u sušarama, a zatim boje iz istog razloga zbog kojeg žene nanose rumenilo na lice – ljudi više vole da izgledam lijepo, a ne blijedo bijelo. Letvice se zatim voskiraju i ponovo suše. Koliko je samo vještina bilo potrebno za izradu boje i sušara, za obezbjeđivanje toplote, svjetlosti i energije, kao i za trake, motore i sve druge stvari koje jedna pilana zahtijeva? Da li su i čistači u pilani moji preci? Da, a tu su i ljudi koji su izlili beton za branu hidroelektrane kompanije Pacific Gas & Electric, koja snabdijeva pilanu električnom energijom!

Nemojte zaboraviti daleke i bliske pretke koji su učestvovali u transportu šezdeset vagona letvica preko cijele zemlje.

Kada stignem u fabriku olovaka—u kojoj je uloženo 4 miliona dolara u mašine i zgradu, sav kapital akumuliran zahvaljujući mojim štedljivim roditeljima—svaka letvica dobija osam žljebova uz pomoć složene mašine. Nakon toga druga mašina postavlja grafitna jezgra u svaki drugi žljeb, nanosi ljepilo i stavlja drugu letvicu na vrh, formirajući "sendvič" od drveta i grafita. Moja braća i ja, njih sedam, mehanički smo isklesani iz ovog "sendviča."

Moje „olovo“ (grafitno jezgro) – koje zapravo uopšte ne sadrži olovo – veoma je složeno. Grafit se vadi na Cejlonu. Zamislite samo te rudare i one koji prave njihove brojne alate, proizvođače papirnih vreća u koje se grafit pakuje, one koji prave kanap kojim se vreće vežu i ljude koji ih utovaraju na brodove, kao i one koji prave te brodove. Čak su i čuvari svjetionika duž tog puta pomogli mom nastanku – kao i lučki piloti.

Grafit se miješa sa glinom iz Misisipija, pri čemu se u procesu rafinacije koristi amonijum-hidroksid. Zatim se dodaju sredstva za vlaženje, poput sulfonovanog loja – životinjskih masti koje su hemijski obrađene sumpornom kiselinom. Nakon prolaska kroz brojne mašine, smjesa se konačno oblikuje u beskonačne ekstrudate – kao iz mašine za mljevenje mesa – koji se sijeku na odgovarajuću veličinu, suše i peku nekoliko sati na 1850 stepeni Farenhajta. Da bi se povećala njihova čvrstoća i glatkoća, „olovke“ se zatim tretiraju vrućom smjesom koja uključuje kandelila vosak iz Meksika, parafinski vosak i hidrogenizovane prirodne masti.

Moje kedrovo drvo dobija šest slojeva laka. Da li znate sve sastojke laka? Ko bi pomislio da su uzgajivači ricinusovog zrna i rafineri ricinusovog ulja dio tog procesa? A ipak jesu. Čak i postupci kojima se lak pretvara u prelijepu žutu boju zahtijevaju vještine tolikog broja ljudi da ih je nemoguće nabrojati!

Pogledajte natpis na meni. To je sloj filma nastao zagrijavanjem čađi pomiješane sa smolama. A kako se prave smole i, molim vas, šta je čađ?

Moj komadić metala – ferula – napravljen je od mesinga. Razmislite o svim ljudima koji kopaju cink i bakar i onima koji imaju vještine da od ovih prirodnih sirovina naprave sjajan lim od mesinga. Oni crni prstenovi na mojoj feruli napravljeni su od crnog nikla. Šta je crni nikal i kako se nanosi? Cijela priča o tome zašto sredina moje ferule nema crni nikal zahtijevala bi stranice objašnjenja.

Na kraju, tu je moj krunski dodatak, u trgovini grubo nazvan "čep," dio kojim čovjek briše greške koje pravi sa mnom. Sastojak nazvan "faktis" omogućava brisanje. To je gumolika supstanca napravljena reakcijom ulja uljane repice iz Holandske Istočne Indije sa hlor-sumporom. Guma, suprotno uobičajenom mišljenju, služi samo za povezivanje. Takođe, uključeni su brojni agensi za vulkanizaciju i ubrzavanje procesa. Plovućac (prim.prev. vulkanski kamen sa pjenastom strukturom) dolazi iz Italije, a pigment koji „čepu“ daje boju je kadmijum-sulfid..

Niko ne zna

Da li neko želi da ospori moju raniju tvrdnju da nijedna osoba na svijetu ne zna kako da me napravi?

Zapravo, milioni ljudi su imali ulogu u mom stvaranju, pri čemu nijedan od njih ne poznaje više od nekolicine drugih. ožda ćete reći da pretjerujem kada povezujem berača zrna kafe u dalekom Brazilu i uzgajivače hrane na drugim mjestima sa mojim nastankom; da je to previše ekstreman stav. Ipak, stojim iza svoje tvrdnje. Među svim ovim milionima, uključujući i predsjednika fabrike olovaka, nema nijedne osobe koja doprinosi više od malog, gotovo neprimjetnog dijela znanja. Sa stanovišta stručnosti, jedina razlika između rudara grafita na Cejlonu i drvosječe u Oregonu jeste u vrsti znanja koje posjeduju. Ni rudara, ni drvosječu ne možemo zamijeniti, baš kao što ne možemo ni hemičara u fabrici, niti radnika na naftnom polju–jer je parafin nusproizvod prerade nafte.

Evo zadivljujuće činjenice: Ni radnik na naftnom polju, ni hemičar, ni kopač grafita ili gline, ni oni koji upravljaju ili prave brodove, vozove ili kamione, ni osoba koja upravlja mašinom za izradu žljebova na mom metalnom dijelu, pa čak ni predsjednik kompanije, ne obavlja svoj specifični zadatak zato što želi mene. Svaki od njih me želi manje, možda, nego dijete u prvom razredu. Zapravo, među ovim brojnim ljudima ima i onih koji nikada nijesu vidjeli olovku, niti bi znali kako da je koriste. Njihova motivacija nije povezana sa mnom. Možda je nekako ovako: Svaki od ovih miliona ljudi vidi da kroz svoj mali doprinos znanja može da razmijeni svoje vještine za robu i usluge koje su mu potrebne ili koje želi. Ja, mogu, a i ne moram biti među tim stvarima.

Ne postoji vrhovni um

Još više zadivljujuća činjenica je da ne postoji vrhovni um, bilo ko ko diktira ili prisilno usmjerava bezbrojne aktivnosti koje dovode do mog nastanka. Nema traga takvoj osobi. Umjesto toga, nailazimo na djelovanje Nevidljive ruke. Ovo je misterija na koju sam ranije ukazao.

Rečeno je da "samo Bog može stvoriti drvo." Zašto se slažemo s tim? Zar nije zato što shvatamo da ga mi sami ne bismo mogli stvoriti? Zapravo, možemo li uopšte opisati drvo? Ne možemo, osim u površnim terminima. Možemo reći, na primjer, da se određena molekularna konfiguracija manifestuje kao drvo. Ali postoji li ljudski um koji bi mogao čak i da zabilježi, a kamoli da usmjerava neprestane promjene molekula koje se dešavaju tokom životnog vijeka jednog drveta? Takav poduhvat je potpuno nezamisliv.

Ja, Olovka, sam kompleksna kombinacija čuda: drvo, cink, bakar, grafit, i tako dalje. Ali ovim čudima koja se manifestuju u prirodi dodato je još jedno, još nevjerovatnije čudo: usklađivanje kreativnih ljudskih energija—miliona sićušnih znanja koja se prirodno i spontano povezuju kao odgovor na ljudske potrebe i želje, u odsustvu bilo kakvog ljudskog vođenja ili prisilnog upravljanja! Ako samo Bog može stvoriti drvo, tvrdim da samo Bog može stvoriti mene. Čovjek ne može usmjeriti ove milione “znanja” o nečemu kako bi mene stvorio, isto kao što ne može sastaviti molekule da stvori drvo.

Upravo to sam mislio kada sam napisao: „Ako postanete svjesni čudesnosti koju ja simbolizujem, možete pomoći u očuvanju slobode koju čovječanstvo, nažalost, sve više gubi.“ Jer, ako shvatimo da će se ova sitna znanja prirodno, da, automatski, organizovati u kreativne i produktivne obrasce kao odgovor na ljudske potrebe i potražnju–to jest, bez vladinog ili bilo kakvog drugog prisilnog upravljanja–tada ćemo posjedovati ključni sastojak slobode: vjeru u slobodne ljude. Bez te vjere, sloboda je nemoguća.

Kada vlada ima monopol nad nekom kreativnom djelatnošću, kao što je, na primjer, dostava pošte, većina ljudi će vjerovati da poštu ne bi bilo moguće efikasno dostaviti ako bi ljudi djelovali slobodno. Evo zašto: svako priznaje da on sam ne zna kako obaviti sve korake potrebne za dostavu pošte. Takođe shvata da nijedan pojedinac ne bi mogao to sam da uradi. Ove pretpostavke su tačne. Nijedan pojedinac ne posjeduje dovoljno znanja da obavi dostavu pošte u cijeloj zemlji, baš kao što niko ne posjeduje dovoljno znanja da napravi olovku. Međutim, ako ne postoji vjera u slobodne ljude–ako ne shvatamo da bi se milioni sitnih „znanja“ prirodno i čudesno povezali i sarađivali kako bi zadovoljili ovu potrebu–pojedinac neizbježno dolazi do pogrešnog zaključka da poštu može dostaviti samo vlada uz svoje „genijalno“ planiranje.

Brojna svjedočanstva

Da sam ja, Olovka, jedini primjer koji može posvjedočiti šta muškarci i žene mogu postići kada su slobodni da pokušaju, onda bi oni s malo vjere možda imali jak argument. Međutim, primjera ima na pretek; svuda su oko nas, na svakom koraku. Dostava pošte je krajnje jednostavna u poređenju, na primjer, sa pravljenjem automobila, računarske mašine, kombajna za žito, glodalice ili desetina hiljada drugih stvari. Dostava? Pa, u ovoj oblasti, gdje su ljudi slobodni da pokušaju, oni prenose ljudski glas oko svijeta za manje od jedne sekunde; prenose događaj vizuelno, u pokretu, u bilo koji dom u trenutku kada se on dešava; prevoze 150 putnika iz Sijetla u Baltimor za manje od četiri sata; dopremaju gas iz Teksasa do šporeta ili peći u Njujorku po nevjerovatno niskim cijenama i bez subvencija; isporučuju četiri funte nafte iz Persijskog zaliva do naše istočne obale – na pola svijeta – za manje novca nego što vlada naplaćuje dostavu jedne jedine unce pisma preko ulice!

Lekcija koju želim da prenesem je sljedeća: ostavite sve kreativne energije nesputane. Organizujte društvo tako da djeluje u skladu sa ovom lekcijom. Neka pravni sistem društva ukloni sve prepreke koliko god je to moguće. Dopustite da ova kreativna znanja slobodno teku. Vjerujte da će slobodni muškarci i žene odgovoriti na djelovanje Nevidljive ruke. Ova vjera će biti potvrđena. Ja, Olovka, iako izgledam jednostavno, nudim čudo mog stvaranja kao svjedočanstvo da je ovo praktična vjera, praktična poput sunca, kiše, cedrovog drveta, dobre zemlje.

Zaključna pitanja: Kako mreža saradnje značajno povećava proizvodni potencijal zemlje i time gradi temelje za naše savremeni životni standard?