Bruto domaći proizvod (BDP)

Šta je i kako ga mjerimo

Bruto domaći proizvod (BDP) predstavlja tržišnu vrijednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih na domaćem tržištu tokom određenog vremenskog perioda (godine ili kvartala). BDP je mjera proizvodnje – osmišljen je da mjeri obim dobara i usluga proizvedenih u jednoj ekonomiji. Definicija BDP-a nam otkriva mnogo o tome šta on mjeri. On mjeri „tržišnu vrijednost“ dobara i usluga koje su proizvedene. Tržišne cijene plaćene za različite artikle određuju koliko će oni doprinijeti BDP-u. Na primjer, ako se novi automobil proda za 20.000 dolara u poređenju sa 1.000 dolara za novi televizor, automobil će dodati 20 puta više BDP-u nego televizor.

Dobra i usluge računaju se samo kada ih kupe njihovi krajnji korisnici. Mnoga dobra prolaze kroz nekoliko međufaza proizvodnje. Kupovine sirovina i dobara tokom ovih međufaza proizvodnje ne računaju se jer će njihova vrijednost biti uključena u cijenu koju plaćaju krajnji korisnici dobara ili usluga. Dakle, došlo bi do dvostrukog računanja ako bi se sirovine i međuproizvodi računali uz cijene koje plaćaju krajnji korisnici.

BDP je mjera „domaće proizvodnje“: proizvodnje unutar geografskih granica zemlje, bez obzira na to da li je rezultat proizvodnih napora domaćih građana ili stranaca. Proizvodnja izvan geografskih granica zemlje od strane njenih državljana nije uključena. Na primjer, prihod koji ostvari američki poslovni konsultant koji radi u Meksiku doprinijeće BDP-u Meksika, ali ne i Sjedinjenih Američkih Država. Slično tome, prihod japanskog inženjera hemije koji radi u SAD-u biće uključen u BDP Sjedinjenih Američkih Država, ali ne i Japana.

Samo dobra i usluge proizvedene tokom tekućeg perioda uključuju se u BDP za tekuću godinu. Kupovina i prodaja polovnih stvari se izostavljaju, jer ne predstavljaju tekuću proizvodnju. Njihova vrijednost je već bila uračunata u ranijem periodu kada su proizvedene. Na primjer, prodaja automobila iz 2007. godine u 2010. ne bi bila uključena u BDP za 2010. jer nije proizveden te godine. Njegova vrijednost je već uračunata u BDP za 2007. godinu kada je proizveden, a uključivanje te vrijednosti ponovo prilikom preprodaje dovelo bi do dvostrukog računanja. Nasuprot tome, usluge osobe koja pomaže u realizaciji transakcija oko prodaje polovnih stvari, nekretnina, finansijskih sredstava i drugih dobara predstavljaju trenutnu proizvodnju. Dakle, provizije za prodaju i druge naknade za pružanje usluga prodaje tokom godine računaju se u vrijednost proizvodnje u periodu u kome su pružene. Finansijske transakcije i transferi prihoda se izostavljaju jer ne uključuju proizvodnju.

Kupovina i prodaja akcija i drugih finansijskih instrumenata poput obveznica, investicionih fondova i potvrda o depozitu predstavljaju prenos vlasništva sa jedne osobe ili organizacije na drugu. Isto tako, beneficije iz socijalnog osiguranja, isplate za invalidnost, pokloni i drugi transferi dohotka samo su premještanje prihoda i prava vlasništva sa jedne strane na drugu. Oni ne uključuju tekuću proizvodnju i zbog toga se ovi transferi ne uračunavaju u BDP.

BDP je mjera proizvodnje preko tržišta. Proizvodne aktivnosti koje se ne odvijaju na tržištu su izostavljene. Na primjer, proizvodnja unutar domaćinstva, kao što su priprema hrane i usluge čuvanja djece, ne uključuje tržišne transakcije i stoga nijesu uračunate u BDP. Nadalje, BDP izostavlja aktivnosti u sivoj ekonomiji – neregistrovane transakcije, kao što su one koje uključuju ilegalne aktivnosti poput trgovine drogom, prostitucije, i prihode koji se ne prijavljuju kako bi se izbjeglo plaćanje poreza.

BDP mjeri vrijednost proizvodnje dobara i usluga proizvedenih i u privatnom i u državnom sektoru. Domaća proizvodnja biznis sektora je uključena, bez obzira na to da li su firme u vlasništvu državljana jedne zemlje ili stranaca. Kao što smo ranije pomenuli, državni transferi dohotka se ne uračunavaju u BDP. Međutim, kupovina i/ili pružanje dobara i usluga od strane lokalnih, državnih i saveznih vlada uključeni su u BDP jer odražavaju tekuću proizvodnju..

Poređenja BDP-a kroz vrijeme

Kada se vrše poređenja BDP-a kroz vrijeme, važno je izvršiti prilagođavanje za promjene u opštem nivou cijena. Postoje dva razloga zbog kojih nominalni BDP može biti veći u jednom periodu nego u drugom: (1) rast opšteg nivoa cijena i (2) povećanje količine proizvedenih dobara i usluga. Samo ovo drugo doprinosi poboljšanju životnog standarda. Zbog toga je, kada se nominalni BDP mijenja kroz vrijeme, važno razlikovati povećanja BDP-a koja odražavaju samo više cijene od onih koja su rezultat povećanja količine proizvedenih dobara i usluga.

Ekonomisti koriste cjenovni indeks, poznat kao BDP deflator, kako bi prilagodili nominalni BDP uticaju rasta opšteg nivoa cijena kroz vrijeme. BDP deflator mjeri opšti nivo cijena u odnosu na baznu godinu, kojoj je dodijeljena vrijednost 100. Kako cijene rastu u odnosu na baznu godinu, BDP deflator proporcionalno raste. BDP deflator se može koristiti zajedno sa nominalnim BDP-om kako bi se izračunao realni BDP, koji predstavlja BDP izražen u dolarima sa konstantnom kupovnom moći. Realni BDP eliminiše povećanje nominalnog BDP-a koje samo odražava rast opšteg nivoa cijena. Realni BDP u određenom vremenskom periodu (t), izražen u terminima nivoa cijena bazne godine, izračunava se kao:

Razmotrimo podatke o BDP-u Sjedinjenih Država za 2005. i 2009. godinu. U 2009. godini, nominalni BDP Sjedinjenih Država iznosio je 14.256 milijardi dolara, u poređenju sa 12.638 milijardi u 2005. godini. Dakle, nominalni BDP bio je 12,8 procenata viši 2009. nego 2005. godine. Međutim, veliki dio ovog povećanja nominalnog BDP-a odražava inflaciju, a ne povećanje realne proizvodnje. BDP deflator, cjenovni indeks koji mjeri promjene u troškovima svih dobara uključenih u BDP, porastao je sa 100,0 u baznoj 2005. godini na 109,7702 u 2009. godini. Ovo ukazuje da su cijene porasle za oko 9,8 procenata između 2005. i 2009. godine (109,7702 - 100, izraženo kao procenat). Da bismo izračunali realni BDP za 2009. godinu, nominalni BDP iz 2009. godine mora se umanjiti za viši opšti nivo cijena u odnosu na 2005. godinu. Koristeći prethodno navedenu formulu, nominalni BDP iz 2009. godine od 14.256,3 milijardi dolara prvo se množi sa 100, a zatim dijeli sa 109,7702. Ovo daje realni BDP od 12.987,4 milijardi dolara [(14.256,3 * 100) / 109,7702], što je samo 2,8 procenata više nego 2005. godine. Dakle, dok je nominalni BDP porastao za 12,8 procenata, realni BDP porastao je za samo 2,8 procenata.

Kada se upoređuje BDP kroz vrijeme, ključno je koristiti realni BDP umjesto nominalnog BDP-a. Podaci o realnom BDP-u eliminišu promjene u opštem nivou cijena, ostavljajući samo promjene u stvarnoj proizvodnji dobara i usluga. To čini poređenja realnog BDP-a značajnijim i preciznijim.

Nadalje, kada se razmatra životni standard kroz vrijeme, potrebno je koristiti BDP po glavi stanovnika, odnosno BDP po osobi. Povećanja BDP-a po glavi stanovnika ukazuju na to da se veća količina dobara i usluga proizvodi po osobi tokom vremena. Bez povećanja proizvodnje po osobi, poboljšanja životnog standarda su malo vjerovatna.

U Sjedinjenim Američkim Državama, Zavod za ekonomske analize Ministarstva trgovine (Department of Commerce’s Bureau of Economic Analysis) - BEA obračunava BDP kvartalno i koristi te obračune za pružanje pregleda američke ekonomije. BEA proizvodi ekonomske statistike koje utiču na odluke državnih zvaničnika, poslovnih ljudi i privatnih pojedinaca. Statistike dostupne na http://www.bea.gov/index.htm nude sveobuhvatan i ažuriran pregled američke ekonomije.